Brže od pregledniku!
36 odnosi: Aja Sofija, Bazilika, Bizant, Bizantska umjetnost, Brod (arhitektura), Crkva, Deambulatorij, Freska, Galerije, Gamzigrad, Konstantinopol, Kršćanstvo, Kripta, Ktezifont, Kupola, Lezena, Luka, Manastir, Mauzolej, Mozaik, Narteks, Oltar, Opeka, Popis mjesta svjetske baštine u Europi, Portal, Ranokršćanska umjetnost, Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu, Reljef, Sasanidsko Perzijsko Carstvo, Slavoluk, Solun, Srbija, Stefan Milutin, Transept, UNESCO, 1988..
Aja Sofija
Aja Sofija (turski: Ayasofya, osmanski turski: آياصوفيه, grčki: Aγία Σοφία - Sveta mudrost), službeno Velika sveta džamija Aja Sofija (turski: Ayasofya-i Kebîr Câmi-i Şerîfi, osmanski turski: آياصوفيۀ كبير جامع شريفى, grčki: Το τζαμί της Αγίας Σοφίας) jest džamija te nekadašnja crkva, te pravoslavna crkva i muzej u Istanbulu.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Aja Sofija · Vidi više »
Bazilika
Tlocrt '''Maksencijeve (Konstantinove) bazilike''' u Rimu iz 4. st. Stara '''Bazilika sv. Petra''' (izgled iz 1450. godine). '''Bazilika sv. Petra''' u Rimu. Bazilika (grč.: βασιλική στοά (basiliké) - kraljeva dvorana) je rani oblik kršćanske bogomolje.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Bazilika · Vidi više »
Bizant
Bizantsko Carstvo ili jednostavno Bizant – povijesno nazivano Carstvo Rimljana – naziv je za Istočno Rimsko Carstvo koje službeno nastaje 330. godine kada rimski car Konstantin I. Veliki prebacuje prijestolnicu Rimskog Carstva u Novi Rim – Konstantinopol (današnji Istanbul u Turskoj) – koji je postao poznat pod nazivom Carigrad.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Bizant · Vidi više »
Bizantska umjetnost
Aja Sofija u Konstantinopolu Bizantska umjetnost je umjetnička produkcija i izričaj greciziranog Bizantskog Carstva, nastala nakon podjele Rimskog Carstva na istočnu i zapadnu polovicu.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Bizantska umjetnost · Vidi više »
Brod (arhitektura)
Romanički brod opatijske crkve u Saint-Georges-de-Boschervilleu (Francuska) ima triforijski prolaz iznad svoda pobočnog broda Šematski prikaz tlocrta katedrale. Obojeno područje označava '''brod''' Brod ili lađa (od srednjovjekovnog latinskog navis) je središnji prilaz glavnom oltaru u crkvenoj arhitekturi.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Brod (arhitektura) · Vidi više »
Crkva
Čakovcu Grčkoj Francuskoj Crkva je građevina namijenjena za religijske službe, najčešće u kršćanskom bogoslužju.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Crkva · Vidi više »
Deambulatorij
Tlocrt crkve s označenim deambulatorijem. Bazilike Saint-Sernina u Toulouseu. Deambulatorij je u romanici čest dio samostana, crkava i građevina.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Deambulatorij · Vidi više »
Freska
Berma, Istra, 1474. god. Freska je tehnika zidnog slikarstva.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Freska · Vidi više »
Galerije
Galerije (lat. Gaius Galerius Valerius Maximianus; Gaj Galerije Valerije Maksimijan), (kraj Serdike, o. 250. – Nikomedija, svibanj 311.), rimski car od 305. do svoje smrti 311. Za vrijeme rimske tetrarhije, bio je jedan od četvorice careva Rimskog Carstva.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Galerije · Vidi više »
Gamzigrad
Gamzigrad (srpski: Гамзиград; latinski: Felix Romuliana) je odmaralište u Srbiji koje se nalazi južno od rijeke Dunav, u blizini grada Zaječara.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Gamzigrad · Vidi više »
Konstantinopol
Plan Konstantinopola iz bizantskoga doba. Konstantinopol (grč. Κωνσταντıνούπολıς, romanizirano Kōnstantinoúpolis; lat. Cōnstantīnopolis; osm. tur. قسطنطينيه, romanizirano Ḳosṭanṭīnīye), također i Carigrad, bio je glavni grad Rimskoga Carstva za vladavine Konstantitna Velikog, a nakon pada Zapadnoga Rimskog Carstva i prijestolnica Istočnoga Rimskog tj. Bizantskog, Latinskog te Osmanskog Carstva.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Konstantinopol · Vidi više »
Kršćanstvo
Diego Velázquez: ''Krist na križu'', Museo del Prado, Madrid (250 x 170 cm, oko 1632.) Kršćanstvo (grč. Xριστός) je monoteistička svjetska religija, nastala u Palestini u prvom stoljeću nakon Kristova rođenja.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Kršćanstvo · Vidi više »
Kripta
katedrale u Canterburyju Kripta (grčki κρυπτη, kryptē) je prostorija ispod posvećene ili javne građevine.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Kripta · Vidi više »
Ktezifont
Ktezifont (grčki: Ktēsiphōn, Κτησιφῶν) je bio glavni grad Sasanidskog Perzijskog Carstva u drevnoj Mezopotamiji.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Ktezifont · Vidi više »
Kupola
Kupola na pandantivima (žuto) Presjek Panteona Zlatne kupole Atenska crkva sv. Nikodema) Milenijumska kupola Kyocera kupola Kupola (talijanski) je sferični oblik svoda iznad građevina koja ima tlocrt kružnice, kvadrata ili mnogokuta.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Kupola · Vidi više »
Lezena
Lezena je naziv za plitki vertikalni istak u obliku pilastra, koji istodobno ojačava i ukrašava te raščlanjuje zidnu plohu.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Lezena · Vidi više »
Luka
Riječka luka Morska luka u Szczecinu, Poljska Luka je mjesto za pristajanje brodova te ukrcaj, prekrcaj ili iskrcaj tereta ili putnika s brodova i na njih, te ih temeljem toga dijelimo na putničke i teretne luke.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Luka · Vidi više »
Manastir
Manastir, u istočnom kršćanstvu, označava zajedničku nastambu u kojoj, prema utvrđenim pravilima, žive monasi ili monahinje; u užem smislu riječi pravoslavni samostan, crkva sa zgradama.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Manastir · Vidi više »
Mauzolej
Kira Velikog u Pasargadu Mauzolej Ho Ši Mina Otavicama Mauzolej (grč. preko lat.) je velika i impresivna grobnica, obično izgrađen za preminulog vođu ili neku drugu značajniju osobu.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Mauzolej · Vidi više »
Mozaik
Eufrazijevoj bazilici Puli, 2. ili 3. st. Mozaik je odavna poznata slikarska zidna tehnika, koja se izvodi slaganjem raznobojnih, manje ili više pravilnih kockica kamena, obojenog stakla, glazirane keramike.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Mozaik · Vidi više »
Narteks
katedrale s potamnjenim prostorom narteksa Narteks (grčki: Νάρθηκας) je u antičkoj Grčkoj bila drvena kutijica ili ormarić za čuvanje lijekova, no od ranokršćanstva to je uvriježen naziv za ulazni trijem bazilike (armenski: gavit, srpski: priprata); tj.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Narteks · Vidi više »
Oltar
Helenistički ''Pergamonski oltar'' u Berlinskom muzeju. Eufrazijeve bazilike u Poreču. Oltar (latinski: altare) ili žrtvenik je svako mjesto gdje se prinosi žrtva, vrši bogoslužje ili bilo koja druga vrsta religijske ceremonije.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Oltar · Vidi više »
Opeka
Zid od opeka vatrostalnih opeka. Pakirana industrijska opeka uskladištena na otvorenom u jednoj ciglani Opeka ili cigla zidni je građevinski materijal koji se dobiva oblikovanjem, sušenjem i pečenjem plastične smjese glinenog materijala, pijeska i vode.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Opeka · Vidi više »
Popis mjesta svjetske baštine u Europi
popis svjetskog kulturnog nasljeđa Ovo je UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Popis mjesta svjetske baštine u Europi · Vidi više »
Portal
Portal''' trogirske katedrale, djelo majstora Radovana iz 1240. Portal (njem. Portal ← srlat. portale.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Portal · Vidi više »
Ranokršćanska umjetnost
grčkom) s kamenog oltara iz Khirbet Um El’Amada u Alžiru, 4. st. Ranokršćanska umjetnost (također kasnoantička ili starokršćanska umjetnost) je umjetničko razdoblje starorimske umjetnosti nakon usvajanja kršćanstva 314.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Ranokršćanska umjetnost · Vidi više »
Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu
Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu je zajednički naziv za skupinu građevina izgrađenih od 4.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu · Vidi više »
Reljef
Reljef čine sve ravnine i neravnine na Zemljinoj površini.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Reljef · Vidi više »
Sasanidsko Perzijsko Carstvo
Sasanidsko Perzijsko Carstvo ili Novoperzijsko Carstvo (perz. 60px; Irānšaher - „Iransko Carstvo”), hrvatski naziv za četvrtu iransku imperijalnu državu u starom vijeku za vrijeme vladavine Sasanida (224. – 651.), dinastije perzijskog etničkog podrijetla.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Sasanidsko Perzijsko Carstvo · Vidi više »
Slavoluk
''Slavoluk pobjede (Arc de Triomphe)'' u Parizu (1806. – 1836.). Slavoluk ili trijumfalni luk je osobit arhitektonski oblik koji su izmislili Rimljani.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Slavoluk · Vidi više »
Solun
Solun (grčki: Θεσσαλονίκη, latinično: Thessaloníki) je drugi po veličini grad u Grčkoj.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Solun · Vidi više »
Srbija
Srbija (srp. Србија), službeni naziv: Republika Srbija (srp. Република Србија), europska je kontinentalna država smještena u jugoistočnoj Europi. Teritorijem obuhvaća dio Panonske nizine na sjeveru, te je djelomice srednjoeuropska država. Duljina granica Srbije je 2.114,2 km. Na sjeveru graniči s Mađarskom, na zapadu s Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom, na jugozapadu s Crnom Gorom, na istoku s Rumunjskom i Bugarskom te na jugu sa Sjevernom Makedonijom i s Kosovom. Zemlja ima 6.690.887 stanovnika. Površina zemlje iznosi 77.474 km2 (bez Kosova) što Srbiju svrstava u države srednje veličine. Preko teritorija Srbije prelaze sve važnije kopnene prometnice. Kako cestovni tako i željeznički promet iz sjeverne, zapadne i centralne Europe prolazi kroz Srbiju na putu do jugoistoka Europe i jugozapada Azije. Moravsko-vardarska i Moravsko-nišavska dolina imaju najveći značaj u kopnenom prometu. Glavni je grad Beograd koji je političko, kulturno, znanstveno i gospodarsko središte Republike Srbije. Slijedeći slavenske migracije na jugoistok Europe Srbi nastanjuju ova područja s drugim narodima poslije 6. stoljeća, uspostavili su nekoliko država u ranom srednjem vijeku. Prvotnom srpskom državom vladaju Vlastimirovići prva poznata vladajuća dinastija srednjovjekovne srpske države. Srbi su, pored Hrvata, jedini donijeli svoje ime iz prapostojbine, dok su ostali južni Slaveni svoja imena dobivali po zemljopisnim nazivima regija koje su naseljavali. Na početku 7. stoljeća na teritoriju Bizantskog Carstva Srbi osnivaju Rašku. Raška je postala kraljevina 1216. godine, kada je srpski kralj Stefan Prvovjenčani, sin velikog župana Stefana Nemanje, okrunjen krunom koju mu je poslao rimski papa. Već 1219. godine i Srpska pravoslavna crkva je dobila neovisnost od strane Vaseljenskog patrijarha. Najveću moć srpska država imala je u vrijeme Stefana Uroša IV. Dušana koji granice Srbije širi na jug nekadašnjeg Bizantskog područja te se proglašava carstvom "Srba i Grka". Nakon Dušanove smrti osvojeni krajevi se osamostaljuju pod vodstvom lokalnih velikaša, no u to vrijeme započinju i provale Turaka na balkanski poluotok koji ubrzo pobjeđuju Bugare na rijeci Marici, a potom i Srbe u bitki na Kosovu. Do sredine 16. stoljeća, cijela suvremena Srbija pada pod vlast Osmanlija, s vremena na vrijeme prekinute od strane Habsburške Monarhije koja se širi prema centralnoj Srbiji s kraja 17. stoljeća, zadržavajući uporište u suvremenoj Vojvodini. Početkom 19. stoljeća, srpska revolucija utemeljila je nacionalnu državu kao prvu ustavnu monarhiju regije koja je kasnije proširila svoj teritorij. Nakon katastrofalnih žrtava u Prvom svjetskom ratu i kasnije ujedinjenja bivše Habsburške krune Vojvodine i drugih regija sa Srbijom, zemlja je utemeljila Jugoslaviju s drugim južnoslavenskim narodima. Tijekom raspada Jugoslavije, Srbija je formirala zajednicu s Crnom Gorom koja je mirno riješena 2006. godine, kada je Srbija ponovno uspostavila svoju neovisnost. Prema Ustavu Republike Srbije, u sastavu Srbije nalaze se autonomne pokrajine Vojvodina i Kosovo i Metohija (koja ima višu autonomiju). Kosovo je 2008. godine proglasilo neovisnost od UNMIK-a, što je priznalo 85 zemalja članica OUN, čemu se službeni Beograd protivi. U Srbiji je službeni jezik srpski. Prema političkom ustroju Srbija je parlamentarna Republika. Srbija je članica Ujedinjenih naroda, Vijeća Europe, Partnerstva za mir te Organizacije za europsku sigurnost i suradnju. Srbija je i službeni kandidat za članstvo u Europskoj uniji.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Srbija · Vidi više »
Stefan Milutin
Stefan Uroš II.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Stefan Milutin · Vidi više »
Transept
Plan katedrale s potamnjenim dijelom koji predstavlja transept. Katedrale sv. Jakova u Šibeniku diže se veličanstvena kupola Transept (novolatinski) je, u crkvenom graditeljstvu, poprečni brod položen okomito na uzdužne brodove crkve tako da razdvaja svetište (uključujući oltar, apsidu, kor, prezbiterij ili katedru) od ostalog dijela crkve (brod) i daje tlocrtu obliku latinskog križa.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i Transept · Vidi više »
UNESCO
UNESCO (eng.: United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization; hrv.: Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu) specijalizirana je organizacija u sustavu Ujedinjenih naroda, utemeljena 1945. godine.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i UNESCO · Vidi više »
1988.
Bez opisa.
Novi!!: Ranokršćanski i bizantski spomenici u Solunu i 1988. · Vidi više »
