Brže od pregledniku!
34 odnosi: Brigada, Brigadir, Domovinski rat, Filozofski fakultet u Zagrebu, Franjo Tuđman, General bojnik, Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske, Hrvati, Ivo Josipović, Medalja Bljesak, Medalja Oluja, Odlikovanja i priznanja Republike Hrvatske, Oružane snage Republike Hrvatske, PLIVA, Pobočnik, Predsjednik Republike Hrvatske, Red Ante Starčevića, Red bana Jelačića, Red hrvatskog pletera, Red hrvatskog trolista, Red Nikole Šubića Zrinskog, Spomenica domovinske zahvalnosti, Spomenica domovinskog rata, Stjepan Mesić, 11. kolovoza, 1952., 1991., 1992., 1994., 2000., 2010., 2012., 2013., 2015..
Brigada
NATO-va taktička oznaka za brigadu Brigada (hrv. zdrug, arh. sdrug), viša taktička vojna jedinica združenih rodova kopnene vojske, obično se sastoji od dviju do pet bojni, ovisno o vojskama, razdoblju, zadaćama i misijama.
Novi!!: Krešimir Kašpar i Brigada · Vidi više »
Brigadir
Oznaka čina brigadira u OS RH Brigadir (brigadirka) je najviši časnički vojni čin u Hrvatskoj vojsci.
Novi!!: Krešimir Kašpar i Brigadir · Vidi više »
Domovinski rat
Domovinski rat bio je obrambeno-osloboditeljski rat za neovisnost i cjelovitost Republike Hrvatske protiv agresije udruženih velikosrpskih snaga – ekstremista iz Hrvatske, BiH (posebice Republike Srpske), te Srbije i Crne Gore. U početnim dijelovima rata važnu ulogu u napadima na Republiku Hrvatsku imala je Jugoslavenska narodna armija (JNA), u to vrijeme još uvijek barem nominalno zajednička vojna sila svih članica SFRJ; koja je međutim u tijeku nekoliko mjeseci reorganizirana u tri zajedničkim zapovijedanjem i opskrbom bitno povezane vojske - Srpsku vojsku Krajine u Hrvatskoj, Vojsku Republike Srpske u BiH, te Vojsku Jugoslavije na području Srbije i Crne Gore. Domovinskom je ratu prethodila pobuna dijela srpskoga pučanstva u Hrvatskoj – tzv. balvan revolucija – koja je izbila 17. kolovoza 1990. i zbog koje su se na više strana dogodili manji oružani incidenti. Na strategijskoj razini Domovinski rat sastojao se od tri etape. U prvoj etapi, do siječnja 1992., izvršena je "puzajuća" vojna agresija na Hrvatsku, koja je bila prisiljena na obranu. Makar se nadao razriješiti sukob političkim i diplomatskim sredstvima, hrvatski državni vrh je poduzeo neophodne korake da osigura opstanak hrvatske države, isprva jačanjem postrojbi policije. Vrh JNA, suočen s međunarodnom situacijom u kojoj se raspada komunistički blok, te gdje unutar same Jugoslavije sukobljeni interesi naroda koji su je sačinjavali vode prema njenoj potpunoj dezintegraciji, odlučio je već 1990. godine pristupiti reorganizaciji, u sklopu aktivnosti nazvanih Jedinstvo-3: tu se sustavno ojačavalo mirnodopske snage JNA raspoređene u dijelovima SFRJ na kojima je očekivala angažman, a smanjila ih na područjima gdje JNA nije očekivala probleme i onima koja su podržavala njezinu političku opciju. Potom JNA odlučuje - u posve ilegalnoj akciji masovnog dijeljenja vojnog naoružanja i opreme civilima provedenoj početkom 1991. godine - naoružati etničke Srbe u Hrvatskoj (te u BiH), te onemogućiti legalnim hrvatskim vlastima da kontroliraju područja na kojima bi srpski ekstremisti podizali barikade i organizirali paralelni sustav vlasti. Oružani sukobi počeli su u travnju 1991. uz postupno očitovanje naklonjenosti JNA srpskim pobunjenicima, koji su zauzimali selo po selo i gradić po gradić u područjima koja su bila u većoj ili manjoj mjeri nastanjena etničkim Srbima. Od kolovoza 1991. ti su sukobi prerasli u izravnu agresiju iz Srbije, kojom se nastojalo učvrstiti i proširiti područje koje su lokalne snage sastavljene od pobunjenih Srba potpomognutih od JNA uspjele osvojiti vojnim djelovanjima manjeg intenziteta. Naposljetku je Hrvatska pružila dovoljno snažan i uporan otpor agresiji te su uspostavljene čvrste linije bojišta. Na okupiranim područjima, djelovat će od toga vremena pa do kraja rata paradržava imenom Republika Srpska Krajina, koja neće dobiti nikakvo međunarodno priznanje, a čija sva tri uzastopna predsjednika - Milan Babić, Goran Hadžić i Milan Martić - su na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, zbog teških i masovnih ratnih zločina protiv ratnih zarobljenika i civilnog stanovništva. U drugoj etapi, od siječnja 1992. do svibnja 1995., došlo je do zastoja u agresiji i do razmještaja mirovnih snaga UN-a duž crta prekida vatre. Za Hrvatsku je to bila etapa diplomatskih nastojanja i pregovora te strpljivog jačanja snaga, uz provedbu operacija taktičke razine u kojima su oslobođeni manji dijelovi teritorija; tu je vjerojatno najznatniji angažman u oslobođenju Dubrovačkog primorja. U ovoj je fazi započeo i Rat u Bosni i Hercegovini, koja vjerojatno ne bi opstala bez značajne potpore Hrvatske; tijekom tog rata je međutim nastao i Bošnjačko-hrvatski sukob. U trećoj etapi, u svibnju i kolovozu 1995., bile su izvedene navalne operacije u kojima je naposljetku u Operaciji Oluja oslobođen najveći dio okupiranoga područja u Posavini i zapadnoj Slavoniji te na Banovini, Kordunu, u Lici i u sjevernoj Dalmaciji. U mjesecima nakon Operacije Oluja uslijedile su vojne operacije na teritoriju Bosne i Hercegovine, gdje su uz suradnju Armije RBiH i snaga HVO postrojbe Hrvatske vojske u Operaciji Maestral došle nadomak Banja Luke i omogućile mirovne pregovore u Daytonu, koji su rezultirali trajnijim mirom. Naposljetku je - kao svojevrsna četvrta etapa - preostalo okupirano područje u hrvatskom Podunavlju reintegrirano bez korištenja vojne sile, uz pomoć prijelazne međunarodne uprave (1996. – 1998.). Sklapanje Erdutskog sporazuma u studenom 1995. godine učinilo je nepotrebnim provedbu planirane hrvatske Operacije Grom, te omogućilo okončanje neprijateljstava bez daljnjih žrtava i razaranja. Najveće ratne žrtva i razaranja pretrpjela je Hrvatska u prvoj etapi. Intenzitet sukoba je u prvoj etapi rata rastao, kako je radikalna srpska politika uspijevala ovladavati mogućnošću da oružanom silom djeluje protiv Hrvatske: u kolovozu 1990. godine nastaju neredi u kojima se blokiraju prometnice u blizini naselja sa srpskim stanovništvom ("balvan revolucija"); u ožujku 1991. godine počinju prvi oružani sukobi srpskih pobunjenika - kojima je do tada JNA ilegalno podijelila goleme količine naoružanja i organizirala ih u oveće postrojbe - s hrvatskom policijom; u kolovozu 1991. god. počinju napadi na Vukovar u koju se uključuju krupne oklopne jedinice s masivnom topničkom i zrakoplovnom podrškom; 7. listopada 1991. godine borbeni zrakoplovi JNA raketiraju banske dvore u Zagrebu, u pokušaju da se pobije vrh hrvatske vlasti, a širom Hrvatske pokreću se vrlo agresivne operacije u pokušaju da se posve slomi hrvatsku obranu: tek nakon toga je Hrvatska posve prekinula vezu s jugoslavenskom federacijom: jugoslavenski dinar se i poslije toga stanovito vrijeme koristio kao sredstvo plaćanja (i) u Hrvatskoj, dok nije 23. prosinca 1991. godine zamijenjen hrvatskim dinarom (ISO 4217: HRD; jugoslavenski dinar je razmijenjen u hrvatski dinar prema tečaju 1:1). U počecima rata iz mjeseca u mjesec postepeno raste spremnost profesionalnog sastava JNA i hrvatskih Srba da sudjeluju u protuhrvatskim oružanim akcijama, dostigavši vrhunac u vrijeme bitke za Vukovar od kolovoza do studenog 1991. god. i bitke za Dubrovnik u isto doba. Oružane snage srpske pobune su organizirane izravnim dodjeljivanjem elemenata JNA, uključujući tu čak i zrakoplovne postrojbe, da služe kao Srpska vojska Krajine, ne prekidajući ni u jednom razdoblju rata opskrbu i dotok zapovjednog kadra iz Srbije - ali i organiziranost Hrvatske da brani svoju suverenost i teritorijalnu cjelovitost: kraj rata 1995. godine nastupa u vrijeme kada se odnos snaga odlučno preokrenuo na hrvatsku stranu. U ratu je poginulo preko 21.000 ljudi: 13.583 na hrvatskoj strani (uključujući nestale) prema Ivi Goldsteinu ili 15.970 prema Draženu Živiću, znanstvenom suradniku Instituta društvenih znanosti "Ivo Pilar", te 8.039 na srpskoj strani, od toga 6.760 na područjem pod kontrolom pobunjenih Srba, a 1.279 vojnika JNA, prema beogradskim službenim podatcima. Ratom i ratnim razaranjem bilo je obuhvaćeno 54% hrvatskog teritorija, na kojem je živjelo 36% hrvatskog stanovništva. Pod okupacijom se našlo 14.760 km2 ili 26% hrvatskog teritorija. Nijedan hrvatski vojnik nije stupio na teritorij Srbije. U prosincu 1991. godine u Hrvatskoj je bilo oko 550.000 prognanika i izbjeglica, a k tome je 150.000 ljudi bilo u izbjeglištvu u inozemstvu. U obrani Hrvatske sudjelovalo je 5% žena, odnosno njih 23.080, od kojih je 127 poginulo, a 1.113 ostalo trajnim invalidima. Prema podatcima Državne revizije, izravna ratna šteta u Hrvatskoj u razdoblju 1990.–1999. godine iznosila je 236.431.568.000 kuna ili 65.350.635.000 DEM. Uništeno je 180.000 domova te 25% hrvatskog gospodarstva. Kako su se osiguravali uvjeti za život u gradovima i selima blizu bojišnice, broj prognanika i izbjeglica u samoj Hrvatskoj smanjio se s 550 tisuća krajem 1991. na 386.264 u 1995. godini Istodobno je broj izbjeglica u inozemstvu smanjen od 150 na 57 tisuća. Počevši od 1995. godine počinje masovan povratak prognanika i izbjeglica na područja koja su ponovo stavljena pod kontrolu hrvatskih vlasti. Bitna osobina hrvatskog obrambeno-oslobodilačkog rata jest, da napadač nije pokazivao tek namjeru samo fizički osvojiti ozemlje, nego i volju za potpunim uništenjem identiteta Hrvatske i Hrvata - čovjeka, kulture i povijesti. O tome svjedoče primjerica granatiranja šibenske katedrale i zadarske prvostolnice, dakle objekata goleme kulturalne važnosti, koji se nalaze daleko od bilo kakvih legitimnih vojnih ciljeva ili infrastrukture. Kratki video pregled u ratu preko zemljovida. Međunarodna zajednica je nastojala posredovati radi postizanja mira: prijedlozi su redom uključivali odricanje od dijelova hrvatskog teritorija, ili barem bitnog umanjenja hrvatskog suvereniteta na dijelovima svojeg teritorija; dogovor će biti postignut tek 1995. godine, nakon što je Hrvatska vojska odnijela prevagu na vojnom polju. te će uključivati tek amnestiju za one koji su sudjelovali u oružanoj pobuni i jamstvo građanskih i manjinskih prava za hrvatske građane srpske etničke pripadnosti Vremenski i u praktičnom smislu, domovinski rat se zapravo ne može sagledati posve odvojeno od rata u Bosni i Hercegovini koji se odvijao u isto vrijeme na obližnjem prostoru, s istim agresorom koji je imao jedinstveni cilj - stvaranje Velike Srbije; ta se dva susjedna prostora mora promatrati kao jedinstveno i neodvojivo ratište. Srbija je organizirala, naoružavala i zapovijedala srpskim snagama u RH i u susjednoj BiH, zbog čega je bila izvrgnuta međunarodnim gospodarskim sankcijama. Kako Hrvatska, kao a ni susjedna BiH, nije odustajala od obrane svojeg teritorijalnog integriteta, Srbija je s vremenom imala sve manje snage financirati ratovanje, a osobito Hrvatska vojska će biti sve organiziranija i bolje opremljena - te će se do 1995. godine odnos snaga dovoljno promijeniti, da se srpskoj strani nanese potpuni poraz, bez izrazito velikih ljudskih žrtava.
Novi!!: Krešimir Kašpar i Domovinski rat · Vidi više »
Filozofski fakultet u Zagrebu
Zgrada Filozofskog fakulteta u Zagrebu Filozofski fakultet u Zagrebu sastavnica je Sveučilišta u Zagrebu koje je najstarije u Hrvatskoj, a ubraja se i među starija u Europi.
Novi!!: Krešimir Kašpar i Filozofski fakultet u Zagrebu · Vidi više »
Franjo Tuđman
Dr.
Novi!!: Krešimir Kašpar i Franjo Tuđman · Vidi više »
General bojnik
Oznaka čina u OSRH Oznaka čina u JNA.General bojnik (general bojnica) je generalski čin u mnogim vojskama.
Novi!!: Krešimir Kašpar i General bojnik · Vidi više »
Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske
Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske (kratica GS OS RH) združeno je tijelo Oružanih snaga Republike Hrvatske ustrojeno u okviru Ministarstva obrane, nadležno za zapovijedanje, pripremu i uporabu Oružanih snaga.
Novi!!: Krešimir Kašpar i Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske · Vidi više »
Hrvati
Bez opisa.
Novi!!: Krešimir Kašpar i Hrvati · Vidi više »
Ivo Josipović
Ivo Josipović (Zagreb, 28. kolovoza 1957.), treći predsjednik Republike Hrvatske u mandatu od 19. veljače 2010. do 18. veljače 2015. godine.
Novi!!: Krešimir Kašpar i Ivo Josipović · Vidi više »
Medalja Bljesak
Medalja "Bljesak" Medalja "Bljesak" umanjenica Medalja Bljesak dodjeljivana je pripadnicima OSRH koji su sudjelovali u akciji Bljesak 01.05.
Novi!!: Krešimir Kašpar i Medalja Bljesak · Vidi više »
Medalja Oluja
Izgled Medalje Oluje Medalja Oluja je odlikovanje Republike Hrvatske, koje se uručivalo pripadnicima Hrvatske vojske koji su sudjelovali u vojno-redarstvenoj operaciji "Oluja", za oslobađanje sjeverne Dalmacije, Like, Korduna i Banovine u kolovozu 1995.
Novi!!: Krešimir Kašpar i Medalja Oluja · Vidi više »
Odlikovanja i priznanja Republike Hrvatske
Odlikovanja i medalje Republike Hrvatske Odlikovanja i priznanja Republike Hrvatske dodjeljuju se hrvatskim i stranim državljanima i pravnim osobama te postrojbama i drugim ustrojstvenim jedinicama Oružanih snaga Republike Hrvatske i Ministarstva unutarnjih poslova.
Novi!!: Krešimir Kašpar i Odlikovanja i priznanja Republike Hrvatske · Vidi više »
Oružane snage Republike Hrvatske
Oružane snage Republike Hrvatske (skr. OSRH) službeni je naziv za Hrvatsku vojsku.
Novi!!: Krešimir Kašpar i Oružane snage Republike Hrvatske · Vidi više »
PLIVA
PLIVA d.o.o. (akronim u značenju "Proizvodnja lijekova i vakcina")http://hrcak.srce.hr/file/64670 (pristupljeno 13. ožujka 2011.) hrvatska je farmaceutska tvrtka sa sjedištem u Zagrebu.
Novi!!: Krešimir Kašpar i PLIVA · Vidi više »
Pobočnik
Predsjednika Republike za vrijeme smotre pripadnika OSRH Pobočnik ili ađutant (lat. adiutans, odnosno od glagola adiutare, što znači pomoći) je naziv za vojni čin ili dužnost.
Novi!!: Krešimir Kašpar i Pobočnik · Vidi više »
Predsjednik Republike Hrvatske
Predsjednik Republike Hrvatske je državni poglavar Republike Hrvatske.
Novi!!: Krešimir Kašpar i Predsjednik Republike Hrvatske · Vidi više »
Red Ante Starčevića
Red Ante Starčevića je odlikovanje Republike Hrvatske koje zauzima dvanaesto mjesto u važnosnom slijedu hrvatskih odlikovanja.
Novi!!: Krešimir Kašpar i Red Ante Starčevića · Vidi više »
Red bana Jelačića
Red bana Jelačića je odlikovanje Republike Hrvatske koje zauzima deseto mjesto u važnosnom slijedu hrvatskih odlikovanja.
Novi!!: Krešimir Kašpar i Red bana Jelačića · Vidi više »
Red hrvatskog pletera
Red hrvatskog pletera je odlikovanje Republike Hrvatske koje zauzima sedamnaesto mjesto u važnosnom slijedu hrvatskih odlikovanja.
Novi!!: Krešimir Kašpar i Red hrvatskog pletera · Vidi više »
Red hrvatskog trolista
Red hrvatskog trolista je odlikovanje Republike Hrvatske koje zauzima šesnaesto mjesto u važnosnome slijedu odlikovanja Republike Hrvatske, iza Reda hrvatskog križa.
Novi!!: Krešimir Kašpar i Red hrvatskog trolista · Vidi više »
Red Nikole Šubića Zrinskog
Red Nikole Šubića Zrinskoga je odlikovanje Republike Hrvatske koje zauzima deveto mjesto u važnosnom slijedu hrvatskih odlikovanja.
Novi!!: Krešimir Kašpar i Red Nikole Šubića Zrinskog · Vidi više »
Spomenica domovinske zahvalnosti
Spomenica domovinske zahvalnosti je odlikovanje Republike Hrvatske koje zauzima osamnaesto mjesto u važnosnom slijedu hrvatskih odlikovanja.
Novi!!: Krešimir Kašpar i Spomenica domovinske zahvalnosti · Vidi više »
Spomenica domovinskog rata
Spomenica domovinskog rata je odlikovanje Republike Hrvatske koje zauzima sedamnaesto mjesto u važnosnom slijedu hrvatskih odlikovanja.
Novi!!: Krešimir Kašpar i Spomenica domovinskog rata · Vidi više »
Stjepan Mesić
Stjepan "Stipe" Mesić (Orahovica, 24. prosinca 1934.) hrvatski je političar koji je bio drugi predsjednik Republike Hrvatske u dva mandata od 19. veljače 2000. do 18. veljače 2010., te predsjednik prve vlade Republike Hrvatske od svibnja do kolovoza 1990., predsjednik drugog saziva Hrvatskog sabora od 1992. do 1994. i bivši predsjednik predsjedništva SFRJ od listopada do prosinca 1991. (konkurentno je obnašao i dužnost Glavnog tajnika Pokreta nesvrstanih).
Novi!!: Krešimir Kašpar i Stjepan Mesić · Vidi više »
11. kolovoza
11.
Novi!!: Krešimir Kašpar i 11. kolovoza · Vidi više »
1952.
Bez opisa.
Novi!!: Krešimir Kašpar i 1952. · Vidi više »
1991.
Bez opisa.
Novi!!: Krešimir Kašpar i 1991. · Vidi više »
1992.
1992. (rimski MCMCXII), bila je prijestupna, 91.
Novi!!: Krešimir Kašpar i 1992. · Vidi više »
1994.
Bez opisa.
Novi!!: Krešimir Kašpar i 1994. · Vidi više »
2000.
2000. je bila prijestupna godina prema gregorijanskom kalendaru, a započela je u subotu.
Novi!!: Krešimir Kašpar i 2000. · Vidi više »
2010.
2010. godina po gregorijanskom kalendaru započela je u petak; nije prijestupna; 10.
Novi!!: Krešimir Kašpar i 2010. · Vidi više »
2012.
2012. (Rimski: MMXII), jedanaesta godina 21. stoljeća.
Novi!!: Krešimir Kašpar i 2012. · Vidi više »
2013.
Bez opisa.
Novi!!: Krešimir Kašpar i 2013. · Vidi više »
2015.
desno 2015. je godina prema gregorijanskom kalendaru koja nije prijestupna.
Novi!!: Krešimir Kašpar i 2015. · Vidi više »
