Sličnosti između Nintoku i Popis japanskih careva
Nintoku i Popis japanskih careva imaju 8 stvari u zajedničke (u Unijapedija): Ōjin, Hanzei, Ingyō, Japanski car, Jingū (japanska carica), Keikō, Nihon ōdai ichiran, Richū.
Ōjin
Ōjin (jap. 応神天皇, おうじんてんのう, Ōjin-tennō) (14. dan 12. mjeseca 9. godine cara Chūaija /5. siječnja 201. – 15. dan 2. mjeseca 41. godine cara Ōjina /31. ožujka 310.) bio je 15.
Nintoku i Ōjin · Popis japanskih careva i Ōjin ·
Hanzei
Hanzei (jap. (反正天皇, はんぜいてんのう, Hanzei-tennō), također poznat i kao car Hanshō (24. godina cara Nintokua / 336.? - 23. dan 1. mjeseca 5. godine cara Hanzeija / 12. veljače 410.). Bio je 18. japanski carUprava japanskog carskog dvora (Kunaichō): prema tradicijskom brojanju.Ponsonby-Fane, Richard. (1959). The Imperial House of Japan, str. 38. Ne može se neki točni nadnevak pridijeliti njegovom vladanju, a konvencijski se uzima da je vladao od 406. do 410. godine., od 3. veljače 406. do 12. veljače 410. godine. Hanzeijev naslov vjerojatno nije bio tennō, jer većina povjesničara vjeruje da ovaj naslov nije bio uveden sve do vladanje cara Tenmua i carice Jitō. Vjerojatnije je da je bio sumeramikoto ili amenoshita shiroshimesu Ōkimi (治天下大王), što znači "veliki kralj koji vlada pod svime ispod neba". Druga je mogućnost da su ga oslovljavali (ヤマト大王/大君) ili "veliki kralj Yamata". Bio je sin cara Nintokua i Iwa no hime. Bio je brat cara Richūa; ovo je nasljeđivanje zaobišlo Richūovu dvojicu sinova. Ni jedna druga informacija o njemu nije sačuvana do danas. Nihongi je zabilježio da je zemlja bila u miru za vrijeme njegove vlasti.Aston, William. (1998). Nihongi, sv. 1, str. 310.-311. Pravo mjesto njegova groba nije poznato. Tradicijski ga se štuje u šintoističkom spomen-svetištu (misasagiju) u Sakaiju. Službeni mauzolej (misasagi) gdje se štuje Hanzeija.
Hanzei i Nintoku · Hanzei i Popis japanskih careva ·
Ingyō
Ingyō (jap. 允恭天皇, いんぎょうてんのう, Ingyō-tennō), (64. godina cara Nintokua / prosinca 376.? - 14. dan 1. mjeseca 42. godine cara Ingyōa / 8. veljače 453.). Bio je 19.
Ingyō i Nintoku · Ingyō i Popis japanskih careva ·
Japanski car
Zastava (standarta) japanskog cara Japanski car glava je carske obitelji i tradicionalni je državni poglavar Japana.
Japanski car i Nintoku · Japanski car i Popis japanskih careva ·
Jingū (japanska carica)
Jingū (jap. (神功天皇, Jingū tennō) (40. godina cara Seimua / 170. - 17. dana 4. mjeseca 69. godine carice Jinguu / 3. lipnja 269.) bila je japanska carica, odnosno kraljica supruga Jingu (神功皇后, じんぐうこうごう, Jingū-kōgō) (169. – 269.). Prije nego što je stupila na prijestolje, nosila je ime Okinagatarashi-hime (息長帯比売). Prema legendi bio je supruga je cara Chūaija kojem je rodila sina Ōjina. Prema legendi, sina Ōjina nosila je u utrobi tri godine prije rođenja. O nadnevku njegova rođenja ne postoje pouzdani izvori. Prema legendi vladala je kao regentica od suprugove smrti 2 dana 10. mjeseca 1. godine carice Jinguu / 14. studenoga 201. sve dok joj sin nije došao na prijestolje 17. dana 4. mjeseca 69. godine carice Jinguu / 3. lipnja 269. godine. Sve do razdoblja Meiji Jingū se je smatralo 15. japanskom vladaricom prema tradicijskom brojanju. Ponovno vrednovanje povijesnih izvora uklonilo je njeno ime s tog popisa te je njen sin Ōjin danas po novom brojanju 15. vladar. Prema istim legendama koje govore o ovoj carici, opsjeli su ju nepoznati bogovi. Obećali su njenom suprugu caru Chūaiju bogate prekomorske zemlje. Chūai je tad pogledao preko mora, ali nije ništa mogao vidjeti te je denuncirao svoju vjeru u obećanja tih božanstava. To ih je razbjesnilo te su objavili da će prije umrijeti nego što će primiti obećanu zemlju. Stoga su pošli na njegova začeta a još nerođena sina. Legenda kaže da je Chūai died uskoro umro te da je njegova udovica Jingū osvojila tu obećanu zemlju, za koju se pretpostavlja da je dijelom suvremene Koreje. Prema jednoj inačici te legende vodila je invaziju japanske vojske na Koreju te da se pobjedonosno vratila u Japan nakon tri godine. Ovu legendu poriču naširoko i u Japanu, zbog brojnih nedosljednosti i praktično nemogućih stvari u legendi: sin Chūai se je rodio tri godine poslije Chūaijeve smrti, što daje na snazi tvrdnjama da su priče o njemu više utemeljene na mitu nego na stvarnim događajima. Drugi je primjer kad legenda tvrdi da je Jingū doletjela usred obećane zemlje i onda osvojena "u" Japan, što je uvelike diskreditiralo ovu legendu. jer nema dokaza o japanskoj vlasti u bilo kojem dijelu Koreje u ono vrijeme. Sina Ōjina rodila je kad se vratila iz pohoda. Legenda tvrti da je sina začela no još nije bio rođen kad je umro car Chūai. Nakon tih triju godina, rodila je sina. Ili je razdoblje koje je trajalo kraće od tih triju "godina" (nekoliko godišnjih doba), primjerice, tri žetve, ili je očinstvo njenog pokojnog supruga bilo samo mitsko i simbolično, a ne stvarno. Posljednje počivalište ove mitske regentice i carice nije poznato, službeno deklarirano Jingūin misasagi odnosno grob danas se može vidjeti u Misasagi-chōu u Nari. Ova carska grobnica kofunske vrste je prepoznatljiva po otoku oblika ključanice koji se nalazi unutar širokog šanca ispunjenog vodom. Carica Jingu staje na tlo Obećane zemlje. Tisak u drvu Tsukioke Yushitoshija 1880. godine.
Jingū (japanska carica) i Nintoku · Jingū (japanska carica) i Popis japanskih careva ·
Keikō
Keikō (jap. 景行天皇, けいこうてんのう, Keikō-tennō) (17. godina cara Suinina/13. – 7. dana 11. mjeseca 60. godine cara Keikoua/24. prosinca 130.) bio je 12.
Keikō i Nintoku · Keikō i Popis japanskih careva ·
Nihon ōdai ichiran
Nihon ōdai ichiran (jap. 日本王代一覧, にほんおうだいいちらん, Popis japanskih vladara) je kronika o povijesti Japana.
Nihon ōdai ichiran i Nintoku · Nihon ōdai ichiran i Popis japanskih careva ·
Richū
Richū (jap. (履中天皇, りちゅうてんのう, Richū-tennō) (24. godina cara Nintokua / 336.? - 15. dan 3. mjeseca 6. godine cara Richūa / 29. travnja 405.). Bio je 17. japanski carUprava japanskog carskog dvora (Kunaichō): prema tradicijskom brojanju. Ne može se neki točni nadnevak pridijeliti njegovom vladanju, a konvencijski se uzima da je vladao od 400. do 405. godine., od 12. ožujka 400. do 29. travnja 405. godine. Richūov naslov vjerojatno nije bio tennō, jer većina povjesničara vjeruje da ovaj naslov nije bio uveden sve do vladanje cara Tenmua i carice Jitō. Vjerojatnije je da je bio sumeramikoto ili amenoshita shiroshimesu Ōkimi (治天下大王), što znači "veliki kralj koji vlada pod svime ispod neba". Druga je mogućnost da su ga oslovljavali (ヤマト大王/大君) ili "veliki kralj Yamata". Prema kronikama Nihon Shoki i Kojikiju, bio je najstarijim sinom cara Nintokua i carevne Iwa no hime. Grob mu se nalazi u nekropoli Mozu kofungun u pokrajini Kawachi, u središtu današnje prefekture Osake. Naslijedio ga me mlađi brat Hanzei. Nijedan od njegovih sinova nije naslijedio prijestolje, no dvojica njegovih unuka to uspjela, Kenzō i Ninken. Pravo mjesto njegova groba nije poznato. Tradicijski ga se štuje u šintoističkom spomen-svetištu (misasagiju) u Sakaiju. Richua se tradicijski dovodi u svezu s ovim -Kamiishizu misanzi, ''Mozu kofungun'', Sakai. Neki ga znanstvenici smatraju jednimo od pet kraljeva Waa poistovjećujući ga s kraljem Sanom iz Songove knjige. Kralj San dvaput je slao glasnike dinastiji Song 421. i 425. godine.
Navedeni popis odgovara na sljedeća pitanja
- Što Nintoku i Popis japanskih careva imaju zajedničko
- Koje su sličnosti između Nintoku i Popis japanskih careva
Usporedba između Nintoku i Popis japanskih careva
Nintoku ima 15 odnose, a Popis japanskih careva ima 47. Kao što im je zajedničko 8, Jaccard indeks 12.90% = 8 / (15 + 47).
Reference
Ovaj članak prikazuje odnos između Nintoku i Popis japanskih careva. Za pristup svaki članak iz kojeg je izvađen informacije posjetite: