Brže od pregledniku!
24 odnosi: Željko Ražnatović, Bitka za Vukovar, Domovinski rat, Kronologija Domovinskog rata: rujan 1996., Krvavi Uskrs, Logor Srijemska Mitrovica, Logor Stajićevo, Logor Velepromet, Logor VIZ Beograd, Milan Babić (političar), Mile Novaković, Nacionalni park Plitvička jezera, Pačetin, Pokolj u Erdutu, Pokolj u Lovasu, Politika Republike Srpske Krajine, Raspad SFRJ, Republika Srpska Krajina, Udruženi zločinački pothvat, Ujedinjena Republika Srpska, Vesna Bosanac, 12. srpnja, 2015., 2016..
Željko Ražnatović
Željko Ražnatović (nadimak Arkan) (Brežice, 17. travnja 1952. – Beograd, 15. siječnja 2000.) bio je srpski kriminalac, ratni zločinac i ratni profiter.
Novi!!: Goran Hadžić i Željko Ražnatović · Vidi više »
Bitka za Vukovar
Bitka za Vukovar, također i Obrana Vukovara i Vukovarska tragedija, bila je najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu.
Novi!!: Goran Hadžić i Bitka za Vukovar · Vidi više »
Domovinski rat
Domovinski rat bio je obrambeno-osloboditeljski rat za neovisnost i cjelovitost Republike Hrvatske protiv agresije udruženih velikosrpskih snaga – ekstremista iz Hrvatske, BiH (posebice Republike Srpske), te Srbije i Crne Gore. U početnim dijelovima rata važnu ulogu u napadima na Republiku Hrvatsku imala je Jugoslavenska narodna armija (JNA), u to vrijeme još uvijek barem nominalno zajednička vojna sila svih članica SFRJ; koja je međutim u tijeku nekoliko mjeseci reorganizirana u tri zajedničkim zapovijedanjem i opskrbom bitno povezane vojske - Srpsku vojsku Krajine u Hrvatskoj, Vojsku Republike Srpske u BiH, te Vojsku Jugoslavije na području Srbije i Crne Gore. Domovinskom je ratu prethodila pobuna dijela srpskoga pučanstva u Hrvatskoj – tzv. balvan revolucija – koja je izbila 17. kolovoza 1990. i zbog koje su se na više strana dogodili manji oružani incidenti. Na strategijskoj razini Domovinski rat sastojao se od tri etape. U prvoj etapi, do siječnja 1992., izvršena je "puzajuća" vojna agresija na Hrvatsku, koja je bila prisiljena na obranu. Makar se nadao razriješiti sukob političkim i diplomatskim sredstvima, hrvatski državni vrh je poduzeo neophodne korake da osigura opstanak hrvatske države, isprva jačanjem postrojbi policije. Vrh JNA, suočen s međunarodnom situacijom u kojoj se raspada komunistički blok, te gdje unutar same Jugoslavije sukobljeni interesi naroda koji su je sačinjavali vode prema njenoj potpunoj dezintegraciji, odlučio je već 1990. godine pristupiti reorganizaciji, u sklopu aktivnosti nazvanih Jedinstvo-3: tu se sustavno ojačavalo mirnodopske snage JNA raspoređene u dijelovima SFRJ na kojima je očekivala angažman, a smanjila ih na područjima gdje JNA nije očekivala probleme i onima koja su podržavala njezinu političku opciju. Potom JNA odlučuje - u posve ilegalnoj akciji masovnog dijeljenja vojnog naoružanja i opreme civilima provedenoj početkom 1991. godine - naoružati etničke Srbe u Hrvatskoj (te u BiH), te onemogućiti legalnim hrvatskim vlastima da kontroliraju područja na kojima bi srpski ekstremisti podizali barikade i organizirali paralelni sustav vlasti. Oružani sukobi počeli su u travnju 1991. uz postupno očitovanje naklonjenosti JNA srpskim pobunjenicima, koji su zauzimali selo po selo i gradić po gradić u područjima koja su bila u većoj ili manjoj mjeri nastanjena etničkim Srbima. Od kolovoza 1991. ti su sukobi prerasli u izravnu agresiju iz Srbije, kojom se nastojalo učvrstiti i proširiti područje koje su lokalne snage sastavljene od pobunjenih Srba potpomognutih od JNA uspjele osvojiti vojnim djelovanjima manjeg intenziteta. Naposljetku je Hrvatska pružila dovoljno snažan i uporan otpor agresiji te su uspostavljene čvrste linije bojišta. Na okupiranim područjima, djelovat će od toga vremena pa do kraja rata paradržava imenom Republika Srpska Krajina, koja neće dobiti nikakvo međunarodno priznanje, a čija sva tri uzastopna predsjednika - Milan Babić, Goran Hadžić i Milan Martić - su na Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, zbog teških i masovnih ratnih zločina protiv ratnih zarobljenika i civilnog stanovništva. U drugoj etapi, od siječnja 1992. do svibnja 1995., došlo je do zastoja u agresiji i do razmještaja mirovnih snaga UN-a duž crta prekida vatre. Za Hrvatsku je to bila etapa diplomatskih nastojanja i pregovora te strpljivog jačanja snaga, uz provedbu operacija taktičke razine u kojima su oslobođeni manji dijelovi teritorija; tu je vjerojatno najznatniji angažman u oslobođenju Dubrovačkog primorja. U ovoj je fazi započeo i Rat u Bosni i Hercegovini, koja vjerojatno ne bi opstala bez značajne potpore Hrvatske; tijekom tog rata je međutim nastao i Bošnjačko-hrvatski sukob. U trećoj etapi, u svibnju i kolovozu 1995., bile su izvedene navalne operacije u kojima je naposljetku u Operaciji Oluja oslobođen najveći dio okupiranoga područja u Posavini i zapadnoj Slavoniji te na Banovini, Kordunu, u Lici i u sjevernoj Dalmaciji. U mjesecima nakon Operacije Oluja uslijedile su vojne operacije na teritoriju Bosne i Hercegovine, gdje su uz suradnju Armije RBiH i snaga HVO postrojbe Hrvatske vojske u Operaciji Maestral došle nadomak Banja Luke i omogućile mirovne pregovore u Daytonu, koji su rezultirali trajnijim mirom. Naposljetku je - kao svojevrsna četvrta etapa - preostalo okupirano područje u hrvatskom Podunavlju reintegrirano bez korištenja vojne sile, uz pomoć prijelazne međunarodne uprave (1996. – 1998.). Sklapanje Erdutskog sporazuma u studenom 1995. godine učinilo je nepotrebnim provedbu planirane hrvatske Operacije Grom, te omogućilo okončanje neprijateljstava bez daljnjih žrtava i razaranja. Najveće ratne žrtva i razaranja pretrpjela je Hrvatska u prvoj etapi. Intenzitet sukoba je u prvoj etapi rata rastao, kako je radikalna srpska politika uspijevala ovladavati mogućnošću da oružanom silom djeluje protiv Hrvatske: u kolovozu 1990. godine nastaju neredi u kojima se blokiraju prometnice u blizini naselja sa srpskim stanovništvom ("balvan revolucija"); u ožujku 1991. godine počinju prvi oružani sukobi srpskih pobunjenika - kojima je do tada JNA ilegalno podijelila goleme količine naoružanja i organizirala ih u oveće postrojbe - s hrvatskom policijom; u kolovozu 1991. god. počinju napadi na Vukovar u koju se uključuju krupne oklopne jedinice s masivnom topničkom i zrakoplovnom podrškom; 7. listopada 1991. godine borbeni zrakoplovi JNA raketiraju banske dvore u Zagrebu, u pokušaju da se pobije vrh hrvatske vlasti, a širom Hrvatske pokreću se vrlo agresivne operacije u pokušaju da se posve slomi hrvatsku obranu: tek nakon toga je Hrvatska posve prekinula vezu s jugoslavenskom federacijom: jugoslavenski dinar se i poslije toga stanovito vrijeme koristio kao sredstvo plaćanja (i) u Hrvatskoj, dok nije 23. prosinca 1991. godine zamijenjen hrvatskim dinarom (ISO 4217: HRD; jugoslavenski dinar je razmijenjen u hrvatski dinar prema tečaju 1:1). U počecima rata iz mjeseca u mjesec postepeno raste spremnost profesionalnog sastava JNA i hrvatskih Srba da sudjeluju u protuhrvatskim oružanim akcijama, dostigavši vrhunac u vrijeme bitke za Vukovar od kolovoza do studenog 1991. god. i bitke za Dubrovnik u isto doba. Oružane snage srpske pobune su organizirane izravnim dodjeljivanjem elemenata JNA, uključujući tu čak i zrakoplovne postrojbe, da služe kao Srpska vojska Krajine, ne prekidajući ni u jednom razdoblju rata opskrbu i dotok zapovjednog kadra iz Srbije - ali i organiziranost Hrvatske da brani svoju suverenost i teritorijalnu cjelovitost: kraj rata 1995. godine nastupa u vrijeme kada se odnos snaga odlučno preokrenuo na hrvatsku stranu. U ratu je poginulo preko 21.000 ljudi: 13.583 na hrvatskoj strani (uključujući nestale) prema Ivi Goldsteinu ili 15.970 prema Draženu Živiću, znanstvenom suradniku Instituta društvenih znanosti "Ivo Pilar", te 8.039 na srpskoj strani, od toga 6.760 na područjem pod kontrolom pobunjenih Srba, a 1.279 vojnika JNA, prema beogradskim službenim podatcima. Ratom i ratnim razaranjem bilo je obuhvaćeno 54% hrvatskog teritorija, na kojem je živjelo 36% hrvatskog stanovništva. Pod okupacijom se našlo 14.760 km2 ili 26% hrvatskog teritorija. Nijedan hrvatski vojnik nije stupio na teritorij Srbije. U prosincu 1991. godine u Hrvatskoj je bilo oko 550.000 prognanika i izbjeglica, a k tome je 150.000 ljudi bilo u izbjeglištvu u inozemstvu. U obrani Hrvatske sudjelovalo je 5% žena, odnosno njih 23.080, od kojih je 127 poginulo, a 1.113 ostalo trajnim invalidima. Prema podatcima Državne revizije, izravna ratna šteta u Hrvatskoj u razdoblju 1990.–1999. godine iznosila je 236.431.568.000 kuna ili 65.350.635.000 DEM. Uništeno je 180.000 domova te 25% hrvatskog gospodarstva. Kako su se osiguravali uvjeti za život u gradovima i selima blizu bojišnice, broj prognanika i izbjeglica u samoj Hrvatskoj smanjio se s 550 tisuća krajem 1991. na 386.264 u 1995. godini Istodobno je broj izbjeglica u inozemstvu smanjen od 150 na 57 tisuća. Počevši od 1995. godine počinje masovan povratak prognanika i izbjeglica na područja koja su ponovo stavljena pod kontrolu hrvatskih vlasti. Bitna osobina hrvatskog obrambeno-oslobodilačkog rata jest, da napadač nije pokazivao tek namjeru samo fizički osvojiti ozemlje, nego i volju za potpunim uništenjem identiteta Hrvatske i Hrvata - čovjeka, kulture i povijesti. O tome svjedoče primjerica granatiranja šibenske katedrale i zadarske prvostolnice, dakle objekata goleme kulturalne važnosti, koji se nalaze daleko od bilo kakvih legitimnih vojnih ciljeva ili infrastrukture. Kratki video pregled u ratu preko zemljovida. Međunarodna zajednica je nastojala posredovati radi postizanja mira: prijedlozi su redom uključivali odricanje od dijelova hrvatskog teritorija, ili barem bitnog umanjenja hrvatskog suvereniteta na dijelovima svojeg teritorija; dogovor će biti postignut tek 1995. godine, nakon što je Hrvatska vojska odnijela prevagu na vojnom polju. te će uključivati tek amnestiju za one koji su sudjelovali u oružanoj pobuni i jamstvo građanskih i manjinskih prava za hrvatske građane srpske etničke pripadnosti Vremenski i u praktičnom smislu, domovinski rat se zapravo ne može sagledati posve odvojeno od rata u Bosni i Hercegovini koji se odvijao u isto vrijeme na obližnjem prostoru, s istim agresorom koji je imao jedinstveni cilj - stvaranje Velike Srbije; ta se dva susjedna prostora mora promatrati kao jedinstveno i neodvojivo ratište. Srbija je organizirala, naoružavala i zapovijedala srpskim snagama u RH i u susjednoj BiH, zbog čega je bila izvrgnuta međunarodnim gospodarskim sankcijama. Kako Hrvatska, kao a ni susjedna BiH, nije odustajala od obrane svojeg teritorijalnog integriteta, Srbija je s vremenom imala sve manje snage financirati ratovanje, a osobito Hrvatska vojska će biti sve organiziranija i bolje opremljena - te će se do 1995. godine odnos snaga dovoljno promijeniti, da se srpskoj strani nanese potpuni poraz, bez izrazito velikih ljudskih žrtava.
Novi!!: Goran Hadžić i Domovinski rat · Vidi više »
Kronologija Domovinskog rata: rujan 1996.
1.
Novi!!: Goran Hadžić i Kronologija Domovinskog rata: rujan 1996. · Vidi više »
Krvavi Uskrs
Josipu Joviću na Plitvicama. Krvavi Uskrs je naziv za incident 31. ožujka 1991. godine u kojem su pale prve žrtve u Domovinskom ratu.
Novi!!: Goran Hadžić i Krvavi Uskrs · Vidi više »
Logor Srijemska Mitrovica
Logor Sremska Mitrovica ili logor Srijemska Mitrovica je bio sabirni logor u Srijemskoj Mitrovici, u Vojvodini, pod srpskom upravom od studenog 1991. do kolovoza 1992., gdje su držani hrvatski zarobljenici, vojnici i civili, tijekom Domovinskog rata.
Novi!!: Goran Hadžić i Logor Srijemska Mitrovica · Vidi više »
Logor Stajićevo
Logor Stajićevo je bio sabirni logor u selu Stajićevu u blizini Zrenjanina u Srbiji pod srpskom upravom od studenoga 1991. do siječnja 1992. godine gdje su držani hrvatski zarobljenici, vojnici i civili, tijekom Domovinskog rata.
Novi!!: Goran Hadžić i Logor Stajićevo · Vidi više »
Logor Velepromet
Logor Velepromet bio je sabirni logor u Veleprometu, u Vukovaru, pod srpskom upravom od 1991. gdje su držani hrvatski zarobljenici, vojnici i civili, tijekom Domovinskog rata.
Novi!!: Goran Hadžić i Logor Velepromet · Vidi više »
Logor VIZ Beograd
Logor VIZ Beograd bio je sabirni logor u Vojno istraživačkom zatvoru između Slavije i Banjice u Beogradu, pod srpskom upravom 1991. i 1992., gdje su držani hrvatski zarobljenici, vojnici i civili, tijekom Domovinskog rata.
Novi!!: Goran Hadžić i Logor VIZ Beograd · Vidi više »
Milan Babić (političar)
Milan Babić (Kukar blizu Sinja, 26. veljače 1956. – Haag, 5. ožujka 2006.), pobunjenički srpski političar iz Hrvatske i osuđeni ratni zločinac.
Novi!!: Goran Hadžić i Milan Babić (političar) · Vidi više »
Mile Novaković
Mile Novaković (Kirin, 29. travnja 1950. – Beograd, 14. rujna 2015.), ratni zapovjednik, zločinac i general vojske samoproglašene paradržave pobunjenih hrvatskih Srba, Republike Srpske Krajine.
Novi!!: Goran Hadžić i Mile Novaković · Vidi više »
Nacionalni park Plitvička jezera
Nacionalni park Plitvička jezera osobita je geološka i hidrogeološka krška pojava.
Novi!!: Goran Hadžić i Nacionalni park Plitvička jezera · Vidi više »
Pačetin
Pačetin (srp. ćir. Пачетин; mađ. Pacsinta), je naselje u Republici Hrvatskoj, u sastavu Općine Trpinja, Vukovarsko-srijemska županija.
Novi!!: Goran Hadžić i Pačetin · Vidi više »
Pokolj u Erdutu
Nakon što su Erdut nasilno preuzeli JNA i Srpska dobrovoljačka garda, poznatiji kao Arkanovci, te ga pripojili Republici Srpskoj Krajini tijekom Domovinskog rata, Hrvati, nesrpski stanovnici i Srbi vjerni Hrvatskoj su ili protjerani ili ubijeni, dok su pobunjeni Srbi naselili prazna sela u okolici.
Novi!!: Goran Hadžić i Pokolj u Erdutu · Vidi više »
Pokolj u Lovasu
Pokolj u Lovasu bio je ratni zločin.
Novi!!: Goran Hadžić i Pokolj u Lovasu · Vidi više »
Politika Republike Srpske Krajine
Takozvana Republika Srpska Krajina imala je u svojoj kratkoj povijesti nakon ujedinjenja SAO Krajine i SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema ukupno pet vlada.
Novi!!: Goran Hadžić i Politika Republike Srpske Krajine · Vidi više »
Raspad SFRJ
Animacija prikazuje raspad Jugoslavije (1989. – 2008.) Raspad Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ili raspad SFRJ je naziv za skup povijesnih događaja koji su započeli tijekom 1980-ih i koji su doveli do prestanka pravnog postojanja SFRJ-a kao države.
Novi!!: Goran Hadžić i Raspad SFRJ · Vidi više »
Republika Srpska Krajina
Republika Srpska Krajina, skraćeno RSK (srp. Република Српска Крајина, РСК) bila je međunarodno nepriznata marionetska srpska paradržava unutar Hrvatske, u funkciji stvaranja Velike Srbije.
Novi!!: Goran Hadžić i Republika Srpska Krajina · Vidi više »
Udruženi zločinački pothvat
Udruženi zločinački pothvat (eng. joint criminal enterprise (JCE)) legalna je doktrina koju koristi Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije prilikom suđenja političkim i vojnim rukovoditeljima za ratne zločine, uključujući i genocid, koji su bili počinjeni u sukobima na teritoriju bivše SFRJ između 1991. i 1999. Doktrina smatra svaku osobu koja je pripadala nekoj organizaciji ili skupini pojedinačno odgovorna za zločine koji su bili počinjeni od te skupine ili organizacije unutar plana ili svrhe.
Novi!!: Goran Hadžić i Udruženi zločinački pothvat · Vidi više »
Ujedinjena Republika Srpska
Ujedinjenje Republike Srpske Krajine i Republike Srpske je bio politički projekt velikosrpskih političara iz Hrvatske i BiH iz uvodnog razdoblja velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH.
Novi!!: Goran Hadžić i Ujedinjena Republika Srpska · Vidi više »
Vesna Bosanac
Odjeća i predmeti dr. Vesne Bosanac koje je imala na sebi u trenutku puštanja iz zatočeništva Vesna Bosanac (Subotica, 9. ožujka 1949. – Vukovar, 21. ožujka 2022.) bila je hrvatska liječnica, specijalistica pedijatrije i ravnateljica Opće bolnice u Vukovaru, junakinja Domovinskog rata.
Novi!!: Goran Hadžić i Vesna Bosanac · Vidi više »
12. srpnja
12.
Novi!!: Goran Hadžić i 12. srpnja · Vidi više »
2015.
desno 2015. je godina prema gregorijanskom kalendaru koja nije prijestupna.
Novi!!: Goran Hadžić i 2015. · Vidi više »
2016.
Trgu bana Jelačića. 2016. godina Godina 2016. ('''MMXVI''') bila je prijestupna godina.
Novi!!: Goran Hadžić i 2016. · Vidi više »
