Brže od pregledniku!
7 odnosi: Karlo I. Austrijski, Kneževska opatija St. Gallen, Reich, Reichenau (otok), Romaničko slikarstvo, Sveti Josip, Vulgarni latinski jezik.
Karlo I. Austrijski
Karlo IV. (hrv. Karlo Franjo Josip Ludovik Hubert Juraj Oton Marija Habsburško-Lotarinški, njem. Karl Franz Joseph Ludwig Hubert Georg Otto Maria von Habsburg-Lothringen, engl. Charles Francis Joseph Louis Hubert George Otto Mary of Habsburg-Lorraine, mađ. IV. Károly ili Habsburg-Lotaringiai Károly Ferenc József Lajos Hubert György Mária, tal. Carlo Francesco Ludovico Giorgio Ottone Maria d'Asburgo Lorena, polj. Karol Franciszek Józef Ludwik Hubert Jerzy Otto Maria Habsbursko-Lotaryński, ukr. Карл І Франц Йосиф; Persenbeug, 17. kolovoza 1887. - Funchal, Madeira, 1. travnja 1922.), posljednji austrijski car i ugarsko-hrvatski kralj (kao Karlo IV.). Vladao je od 1916. do 1918. U Katoličkoj Crkvi štuje se kao blaženi Karlo s pridjevom zemalja (austrijski, ugarski, hrvatski, češki).
Novi!!: Reichenau i Karlo I. Austrijski · Vidi više »
Kneževska opatija St. Gallen
Kneževska opatija St.
Novi!!: Reichenau i Kneževska opatija St. Gallen · Vidi više »
Reich
Reich (IPA) je njemačka riječ značenja teritorij, država, carstvo, imperij.
Novi!!: Reichenau i Reich · Vidi više »
Reichenau (otok)
Reichenau je najveći otok u Bodenskom jezeru, u njegovom zapadnom dijelu (Untersee), zapadno od najbližeg grada - Konstanza, u njemačkoj saveznoj pokrajini Baden-Württemberg.S kopnom je povezan cestom na nasipu iz 1838.
Novi!!: Reichenau i Reichenau (otok) · Vidi više »
Romaničko slikarstvo
''Čudesni ribolov'', freska iz 10. st. u Crkvi sv. Jurja, Reichenau (otok), Njemačka. Romaničko slikarstvo u srednjovjekovnoj umjetnosti europske tradicije traje tijekom romanike, od oko 1050. do 1250. godine.
Novi!!: Reichenau i Romaničko slikarstvo · Vidi više »
Sveti Josip
Sveti Josip, tesar iz Galileje, zaručnik Marijin i Isusov poočim i hranitelj, glava Svete obitelji.
Novi!!: Reichenau i Sveti Josip · Vidi više »
Vulgarni latinski jezik
Vulgarni latinski jezik (lat. sermo vulgaris) označava dijalekte latinskog jezika koji su se govorili prvenstveno u zapadnim provincijama Rimskog Carstva, sve dok se ti dijalekti, sve se više međusobno udaljavajući, u 9. stoljeću nisu razvili u zasebne romanske jezike.
