Logo
Unijapedija
Komunikacija
Dostupno na usluzi Google Play
Novi! Preuzimanje Unijapedija na Android ™!
Preuzimanje
Brže od pregledniku!
 

Vlado Milunić

Indeks Vlado Milunić

Vlado Milunić (Zagreb, 3. ožujka 1941. – 17. rujna 2022.) bio je češki arhitekt hrvatskog podrijetla te predavač na Češkom tehničkom sveučilištu u Pragu (ČVUT).

39 odnosi: Arhitektura, Češka, Čehoslovačka, Česi, Drugi svjetski rat, Frank Gehry, Hrvati, Hrvatska, Hrvatsko-češko društvo, Josip Broz Tito, Kolinda Grabar-Kitarović, Kraljevina Jugoslavija, Ludwig Mies van der Rohe, Marcel Breuer, Pariz, Plešuća kuća, Postmoderna arhitektura, Prag, Red Ante Starčevića, Sjedinjene Američke Države, Time (časopis), Travanjski rat, Zagreb, Zastupnički dom (Češka), 17. rujna, 1941., 1946., 1948., 1956., 1960., 1966., 1969., 1990., 1996., 2006., 2016., 2022., 26. veljače, 3. ožujka.

Arhitektura

Partenon u Ateni je primjer drevne arhitekture. Arhitektura (Latinski „architectura“, od starogrčke složenice „arkitekton“, ὰρχιτεκτονική, od ὰρχι glavni i Τεκτονική graditelj) u užem smislu je znanost i umjetnost projektiranja i oblikovanja zgrada i drugih građevina.

Novi!!: Vlado Milunić i Arhitektura · Vidi više »

Češka

Češka, službeno Češka Republika je država u Srednjoj Europi koja na sjeveroistoku graniči s Poljskom, na jugoistoku sa Slovačkom, na jugu s Austrijom i na zapadu i sjeverozapadu s Njemačkom. Češka država nastala je krajem 9. stoljeće kao Vojvodstvo Češka u sklopu povijesne Velikomoravske Kneževine. Nakon pada kneževine 907. godine, centar moći se iz Moravske preselio u Bohemiju (Češku) pod vladavinom Přemyslovića. Godine 1004., Vojvodstvo je formalno priznato kao dio Svetog Rimskog Carstva. Godine 1212. službeno je priznato kao Kraljevina Bohemija, a svoj najveći teritorijalni doseg imala je tijekom 14. stoljeća. Češki kralj nije vladao samo tadašnjom Češkom već i svim drugim zemljama koje su tvorile tzv. Krunu sv. Vaclava, a imao je i pravo glasa pri izboru rimsko-njemačkog cara. Tijekom Husitskih ratova u 15. stoljeću, potaknutih češkom reformacijom, Kraljevina Bohemija se suočila s nizom embarga i odbila je čak pet križarskih ratova koje su proglasili vođe Katoličke Crkve, a mahom vodili njemački carevi. Nakon Mohačke bitke 1526. godine, zemlje Krune sv. Vaclava su pripojene Habsburškoj Monarhiji, zajedno s Austrijskim Nadvojvodstvom i Kraljevinom Ugarskom. Protestanska češka buna (1618. – 1620.) protiv katoličkih Habsburgovaca dovela je do Tridesetogodišnjeg rata, nakon kojega je Monarhija konsolidirala svoju vlast, nanovo nametnula katolicizam i započela s provedbom postepene germanizacije. Nakon pada Svetog Rimskog Carstva 1806. godine, Kraljevina Bohemija je pripojena Austrijskom Carstvu, a češki jezik je doživio obnovu u jeku jačanja romantičarskog nacionalizma. U 19. stoljeću, češke zemlje su predstavljale industrijsko središte Austro-Ugarske monarhije, zbog čega će kasnije postati središte Čehoslovačke, formirane 1918. godine nakon raspada Austro-Ugarske monarhije, nakon Prvog svjetskog rata. U međuratnom razdoblju je Čehoslovačka, preostala jedina demokracija u tom dijelu Europe. Tijekom Drugog svjetskog rata, Češka je bila pod njemačkom okupacijom, a oslobođena je 1945. godine od strane Sovjeta i Amerikanaca. Većina stanovništva koje je govorilo njemačkim je protjerano nakon rata, čime je Češka izgubila velik dio svojih manjina i svoj raniji dvojezični karakter. Na izborima 1946. pobjedu je odnijela Komunistička partija Čehoslovačke. Nakon državnog udara 1948., Čehoslovačka je postala jednostranačka komunistička država pod sovjetskim utjecajem. Godine 1968., rastuće nezadovoljstvo režimom kulminiralo je reformskim pokretom znanim kao Praško proljeće, koji je završio sovjetskom invazijom. Čehoslovačka je do 1989. godine bila pod okupacijom, kada je Baršunasta revolucija dovela do raspada komunističkog sustava i reuspostave višestranačke republike. Dana 1. siječnja 1993. godine, Čehoslovačka se mirno raspala, a njezine bivše članice postale su nezavisne republike Češka i Slovačka. Češka je visoko razvijena država s naprednim gospodarstvom i visokim životnim standardom. UNDP je rangirala Češku na 15. mjesto HDI-ju prilagođenom nejednakostima. Češka je također 6. najmiroljubivija zdržava svijeta, a uz to ostvaruje visoki stupanj demokratske vlasti. Grad Prag ima najnižu stopu nezaposlenosti u cijeloj Europskoj uniji. Češka je uz to i članica Ujedinjenih naroda, Europske unije, NATO-a, OECD-a, OSCE-a i Vijeća Europe.

Novi!!: Vlado Milunić i Češka · Vidi više »

Čehoslovačka

Čehoslovačka je bila srednjoeuropska država nastala kao državna zajednica Češke i Slovačke, a postojala je od 1918. do 1939. te od 1945. do 1992. godine.

Novi!!: Vlado Milunić i Čehoslovačka · Vidi više »

Česi

Česi su zapadnoslavenski narod nastanjen u Češkoj (9.524.000).

Novi!!: Vlado Milunić i Česi · Vidi više »

Drugi svjetski rat

Drugi svjetski rat (1. rujna 1939. – 2. rujna 1945.), međunarodni je oružani sukob koji je izbio 21 godinu nakon Prvoga svjetskog rata.

Novi!!: Vlado Milunić i Drugi svjetski rat · Vidi više »

Frank Gehry

Frank Owen Gehry, rođen kao Ephraim Owen Goldberg (Toronto, Kanada, 28. veljače 1929.-) kanadsko-američki arhitekt, dobitnik Pritzkerove nagrade.

Novi!!: Vlado Milunić i Frank Gehry · Vidi više »

Hrvati

Bez opisa.

Novi!!: Vlado Milunić i Hrvati · Vidi više »

Hrvatska

Hrvatska (službeni naziv: Republika Hrvatska) europska je država, u geopolitičkom smislu srednjoeuropska i sredozemna država. Na sjeveru graniči sa Slovenijom i Mađarskom, na istoku sa Srbijom i Bosnom i Hercegovinom, na jugu s Crnom Gorom, a na zapadu s Italijom ima morsku granicu. Kopnena površina iznosi 56.594 km², a površina obalnoga mora 31.067 km² što Hrvatsku svrstava među srednje velike europske zemlje. Glavni je grad Zagreb koji je političko, kulturno, znanstveno i gospodarsko središte Republike Hrvatske. Tijekom hrvatske povijesti najznačajniji kulturološki utjecaji dolazili su iz srednjoeuropskoga i sredozemnoga kulturnoga kruga. Temelji hrvatske države nalaze se u razdoblju ranoga srednjeg vijeka kada su Hrvati osnovali svoje dvije kneževine: Panonsku i Primorsku Hrvatsku. Potom pod vladarskom dinastijom Trpimirović Hrvatska postaje jedinstvena kneževina, a 7. lipnja 879. godine za vrijeme vladavine kneza Branimira prvi put i nezavisna država. Godine 925. pod vodstvom kralja Tomislava Hrvatska postaje kraljevstvo. Posljednji hrvatski kralj bio je Petar Snačić, a nakon njega Hrvatska je ušla u personalnu uniju s Ugarskom na temelju ugovora poznata kao ''Pacta conventa'' sklopljena 1102. godine. Tim je ugovorom Hrvatska zadržala sve značajke države, jedino je kralj bio zajednički. Godine 1527., zbog Osmanlijskog napada na Hrvatsku, na hrvatsko prijestolje dolazi dinastija Habsburg. Tijekom Habsburške vladavine Hrvatska je također zadržala sve državnopravne značajke što se najviše ogleda Pragmatičkom sankcijom iz 1712. godine te Hrvatsko-ugarskom nagodbom iz 1868. godine. Pri kraju Prvoga svjetskog rata, 1918. godine, Hrvatska raskida veze s Austro-Ugarskom i sudjeluje u osnivanju Države SHS. Nedugo zatim Hrvatska je (u sklopu Države SHS) uključena u Kraljevstvo SHS (kasnije Kraljevina Jugoslavija) iako Hrvatski sabor tu odluku nije nikada ratificirao. Određenu razinu državnosti ponovno zadobiva kao Banovina Hrvatska. Tijekom Drugoga svjetskog rata na području današnje Hrvatske, BiH i dijela Srbije postojala je Nezavisna Država Hrvatska. Svršetkom Drugoga svjetskog rata, 1945. godine, Hrvatska postaje socijalističkom republikom i kao federalna jedinica tvorila je SFR Jugoslaviju. Godine 1990. provedeni su prvi demokratski višestranački izbori nakon 45 godina jednostranačkoga sustava, a 30. svibnja iste godine konstituiran je demokratski izabran višestranački Hrvatski sabor. Dana 25. lipnja 1991. godine Republika Hrvatska ustavnom odlukom državnog sabora postala je samostalnom i nezavisnom državom. U Hrvatskoj se službeno upotrebljavaju hrvatski jezik i latinično pismo. Prema popisu stanovništva iz 2021. godine, Hrvatska je imala 3,871.833 stanovnika. Hrvati čine više od 90 % stanovništva, a najbrojnija manjina su Srbi. Najveći dio stanovništva je kršćanske vjere, dok je među kršćanima najviše vjernika katoličke vjeroispovijesti. Prema političkomu ustroju Hrvatska je parlamentarna demokracija, a u ekonomskom smislu okrenuta je tržišnomu gospodarstvu. Članica je Ujedinjenih naroda od 22. svibnja 1992. godine. Hrvatska je članica Vijeća Europe, Svjetske trgovinske organizacije, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora, Europske unije i Schengenskog prostora.

Novi!!: Vlado Milunić i Hrvatska · Vidi više »

Hrvatsko-češko društvo

Hrvatsko-češko društvo (HČD) utemeljeno je 1992. godine kao udruga građana s nakanom obnavljanja ranijih dobrih svekolikih veza između Hrvatske i Češke, te poticanja i razvijanja novih.

Novi!!: Vlado Milunić i Hrvatsko-češko društvo · Vidi više »

Josip Broz Tito

Josip Broz (Kumrovec, 7. svibnja 1892. – Ljubljana, 4. svibnja 1980.), poznat pod nadimkom Tito, bio je jugoslavenski komunistički revolucionar, političar i državnik, prvi glavni tajnik Pokreta nesvrstanih, predsjednik predsjedništva Saveza komunista Jugoslavije i autokratski, doživotni predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u kontinuitetu od 14. siječnja 1953. do svoje smrti 4. svibnja 1980. Iako je bio čelnik totalitarne države i unatoč činjenici da je njegova vladavina zbog političke represije,, Opća i nacionalna enciklopedija, proleksis.lzmk.hr, pristupljeno 30.

Novi!!: Vlado Milunić i Josip Broz Tito · Vidi više »

Kolinda Grabar-Kitarović

Kolinda Grabar-Kitarović (Rijeka, 29. travnja 1968.) hrvatska je političarka i diplomatkinja, predsjednica Republike Hrvatske od 2015.

Novi!!: Vlado Milunić i Kolinda Grabar-Kitarović · Vidi više »

Kraljevina Jugoslavija

Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (srp. Краљевина Срба, Хрвата и Словенаца), od 1929. godine Kraljevina Jugoslavija (srp. Краљевина Југославија), naziv je za monarhiju koja je obuhvaćala područja Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, nastala je 1. prosinca 1918. godine,Matković, 1998., str.

Novi!!: Vlado Milunić i Kraljevina Jugoslavija · Vidi više »

Ludwig Mies van der Rohe

Ludwig Mies van der Rohe, rođen je kao Maria Ludwig Michael Mies, 27.

Novi!!: Vlado Milunić i Ludwig Mies van der Rohe · Vidi više »

Marcel Breuer

Marcel Lajos Breuer (21. svibnja 1902., Pečuh, Mađarska, 1. srpnja 1981. New York), bio je neobično utjecajan, arhitekt i industrijski dizajner, mađarsko-židovskog porijekla.

Novi!!: Vlado Milunić i Marcel Breuer · Vidi više »

Pariz

Pariz (fra. Paris paʁi) je glavni i najveći grad Francuske.

Novi!!: Vlado Milunić i Pariz · Vidi više »

Plešuća kuća

Pogled sa strane Plešuća kuća (češki: Tančící dům) je nadimak koji je dat zgradi osiguravajućeg društva Nationale Nederlanden u centru Praga, u Češkoj na adresi Rašínovo nábřeží 80, 120 00 Praha 2.

Novi!!: Vlado Milunić i Plešuća kuća · Vidi više »

Postmoderna arhitektura

Philipa Johnsona iz 1984. god., svojim georgijanskim slomljenim zabatom predstavlja postmoderni okret od kutijastih funkcionalističkih nebodera modernizma. Postmoderna arhitektura je suvremeni arhitektonski stil koji se javlja koncem 1950-ih.

Novi!!: Vlado Milunić i Postmoderna arhitektura · Vidi više »

Prag

Prag (češ. Praha), glavni je i s 1,3 milijuna stanovnika najveći grad Češke te njezino kulturno, gospodarsko i političko središte.

Novi!!: Vlado Milunić i Prag · Vidi više »

Red Ante Starčevića

Red Ante Starčevića je odlikovanje Republike Hrvatske koje zauzima dvanaesto mjesto u važnosnom slijedu hrvatskih odlikovanja.

Novi!!: Vlado Milunić i Red Ante Starčevića · Vidi više »

Sjedinjene Američke Države

Sjedinjene Američke Države, također se često koristi kratica SAD (eng. United States of America, USA), savezna je republika u središnjoj Sjevernoj Americi, koja se prostire od Atlantika na istoku do Tihog oceana na zapadu.

Novi!!: Vlado Milunić i Sjedinjene Američke Države · Vidi više »

Time (časopis)

Prva naslovnica Time-a 1923. godine Time je tjedni američki časopis koji pokriva svjetske teme u politici, znanosti i društvu kao i značajne događaje iz povijesti.

Novi!!: Vlado Milunić i Time (časopis) · Vidi više »

Travanjski rat

Travanjski rat (ili Direktiva br. 25, ponegdje Aprilski rat) u vojnoj povijesti naziv je za rat vođen između 6. i 17. travnja 1941. između Sila Osovine (Njemačka, Italija, Mađarska i Bugarska) i Kraljevine Jugoslavije. Odluku o napadu na Jugoslaviju donio je Adolf Hitler 27. ožujka, nakon državnog udara u Beogradu koji je Sile Osovine pokolebao u uvjerenju da se mogu osloniti da Jugoslaviju neće u suradnji s Ujedinjenim Kraljevstvom ugroziti vojnu poziciju Njemačke i Italije. Sile Osovine su bez poteškoća porazile, okupirale i razdijelile Kraljevinu Jugoslaviju, ali neki autori iznose da je tajno pripremani napad Trećeg Reicha na SSSR (koji, vrijedi opaziti, nije ni riječju protestirao zbog njemačkog napada na Jugoslaviju; uostalom su 10 mjeseci ranije sovjetske snage uz njemačku podršku okupirale Moldaviju, tj. dio Jugoslaviji susjedne Rumunjske) - Operacija Barbarossa - bio odgođen za nekoliko tjedana; posljedično su njemačke snage zauzele do početka oštre ruske zime 1941. godine nešto manji teritorij, nego što bi bile u stanju bez napada na Jugoslaviju. Brz poraz u ratu je bio posljedica slabosti Kraljevine Jugoslavije, koja je njenim stanovnicima - pa i vojnim obveznicima - bila jasna: njemačkoj vojnoj sili koja je već pregazila pola Europe nije Jugoslavenska vojska sama za sebe mogla predstavljati ozbiljnog neprijatelja. Uz to, 22 godine stara država u kojoj su vlade padale više nego jednom godišnje, a vodstvo se uvelike oslanjalo na četnike i orjunaše, nije uspjela pridobiti vjernost velikog dijela svojega stanovništva. U 108. pješačkom puku na području Bjelovara zapovjednici su metke podijelili samo Srbima, a hrvatski vojnici su se potom pobunili čim su 8. travnja bili meci podijeljeni i njima, radi pripreme za borbu s Nijemcima koji su nedaleko bili prešli granicu; ta je vojna pobuna poslije postala poznata kao Bjelovarski ustanak. I inače su se vojnici i vojni zapovjednici koji nisu bili Srbi pokazali slabo spremnima da ratuju u redovima zastarjele vojske koja je odlučila mobilizirati preko milijun vojnih obveznika, od kojih čak trećina nije mogla dobiti niti uniforme. Nakon državnog udara je na čelu jugoslavenske vlade i istodobno na čelu generalštaba bio general Dušan Simović, glavni tvorac plana prema kojima su se jugoslavenske vojne snage trebale angažirati u prihvaćanju udara neprijatelja na svim frontovima, te po mogućnosti potisnuti talijanske snage u Albaniji, kako bi se omogućilo organizirano povlačenje glavnih postrojbi vojske u Makedoniju i Grčku, radi formiranja "novog Solunskog fronta" u suradnji s grčkim i britanskim vojnim snagama. Zastarjela i demoralizirana Jugoslavenska vojska se nije pokazala dorasla takvoj zadaći, kada se našla izložena udarima superiornih njemačkih snaga (koje su se i prije puča u Beogradu počele koncentrirati u Bugarskoj radi planiranog sukoba s Britancima koji su se iskrcavali u Grčkoj, v. Operacija Marita) koje je glavni udar usmjerila baš prema Makedoniji: već 7. travnja su njemačke snage zauzele komunikacije u dolini Vardara, presjekavši jugoslavenskoj vojsci planirani put odstupanja. Njemačke snage su narednih dana nastavile istodobno nadirati sa zapada i iz Bugarske; postigavši brzu i potpunu pobjedu uz vrlo ograničene njemačke gubitke. Jugoslavenske snage su uspjele s određenim ofenzivnim akcijama protiv talijanskih snaga u Albaniji, ali zahvaljujući njemačkom zauzimanju prostora Makedonije, Kosova i juga Srbije, nije taj ograničeni uspjeh jugoslavenskih snaga bitno promijenio tijek rata. 10. travnja je veliki dio jugoslavenskih snaga prestao pružati otpor, a 11. je počelo opće rasulo jugoslavenske vojske. Narednih dana ima tek sporadičnih borbi, kako invazijske snage zaposjedaju teritorij Kraljevine Jugoslavije, koja je u cijelosti u stanju raspada.

Novi!!: Vlado Milunić i Travanjski rat · Vidi više »

Zagreb

Zagreb je glavni grad Republike Hrvatske i najveći grad u Hrvatskoj po broju stanovnika.

Novi!!: Vlado Milunić i Zagreb · Vidi više »

Zastupnički dom (Češka)

Zastupnički dom Parlamenta Češke Republike (češ. Poslanecká sněmovna Parlamentu České republiky) ili jednostavno Zastupnički dom (češ. Poslanecká sněmovna), odnosi se na donji dom Parlamenta Češke Republike.

Novi!!: Vlado Milunić i Zastupnički dom (Češka) · Vidi više »

17. rujna

17.

Novi!!: Vlado Milunić i 17. rujna · Vidi više »

1941.

Bez opisa.

Novi!!: Vlado Milunić i 1941. · Vidi više »

1946.

1946. (rimski MCMXLVI), bila je 45.

Novi!!: Vlado Milunić i 1946. · Vidi više »

1948.

Bez opisa.

Novi!!: Vlado Milunić i 1948. · Vidi više »

1956.

Bez opisa.

Novi!!: Vlado Milunić i 1956. · Vidi više »

1960.

Bez opisa.

Novi!!: Vlado Milunić i 1960. · Vidi više »

1966.

Bez opisa.

Novi!!: Vlado Milunić i 1966. · Vidi više »

1969.

Bez opisa.

Novi!!: Vlado Milunić i 1969. · Vidi više »

1990.

Bez opisa.

Novi!!: Vlado Milunić i 1990. · Vidi više »

1996.

Bez opisa.

Novi!!: Vlado Milunić i 1996. · Vidi više »

2006.

2006. je godina prema gregorijanskom kalendaru koja nije prijestupna, a započela je u nedjelju.

Novi!!: Vlado Milunić i 2006. · Vidi više »

2016.

Trgu bana Jelačića. 2016. godina Godina 2016. ('''MMXVI''') bila je prijestupna godina.

Novi!!: Vlado Milunić i 2016. · Vidi više »

2022.

200px 2022. (rimski: MMXXII), dvadeset i prva je godina 21. stoljeća.

Novi!!: Vlado Milunić i 2022. · Vidi više »

26. veljače

26.

Novi!!: Vlado Milunić i 26. veljače · Vidi više »

3. ožujka

3.

Novi!!: Vlado Milunić i 3. ožujka · Vidi više »

OdlazniDolazni
Hej! Mi smo na Facebooku sada! »