Sadržaj
129 odnosi: Adolf Butenandt, Adolf von Baeyer, Ahmed H. Zewail, Akira Suzuki, Alfred Nobel, Alfred Werner, Alkaloidi, Amonijak, Artturi Ilmari Virtanen, Atom, Atomska masa, Aziz Sancar, Švedski jezik, Žučne kiseline, Biljke, Biokemija, Bjelančevine, Bor (element), Carl Bosch, Datiranje ugljikom-14, Deoksiribonukleinska kiselina, Deuterij, Dorothy Hodgkin, Eduard Buchner, Elektroforeza, Elektron, Enzim, Ernest Rutherford, Fluor, Fosfor, Francis William Aston, Frédéric Joliot-Curie, Frederick Sanger, Frederick Soddy, Friedrich Bergius, Fritz Haber, George Hevesy, Glenn Seaborg, Harold Clayton Urey, Heinrich Otto Wieland, Henri Moissan, Henry Taube, Hermann Emil Fischer, Inzulin, Ion, Irène Joliot-Curie, Irving Langmuir, Izotop, Jacobus Henricus van 't Hoff, Jaroslav Heyrovský, ... Proširite indeks (79 više) »
- Nobelova nagrada
Adolf Butenandt
Adolf Friedrich Johann Butenandt (Bremerhaven, 24. ožujka 1904. – München, 18. siječnja 1995.), njemački kemičar.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Adolf Butenandt
Adolf von Baeyer
'''Adolf von Baeyer''' Johann Friedrich Wilhelm Adolf von Baeyer (Berlin, 31. listopada 1835. – Starnberg, 20. kolovoza 1917.), njemački kemičar, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1905. Rođen je u Berlinu 31. listopada 1835., gdje je studirao matematiku i fiziku.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Adolf von Baeyer
Ahmed H. Zewail
Ahmed H. Zewail (arapski أحمد حسن زويل) Damanhur, 26. veljače 1946.) je egipatsko - američki kemičar. Dobiitnik je Nobelove nagrada za kemiju 1999. Za svoj rad u istraživanju femtokemije. Profesor je fizike i kemije na Kalifornijskom institutu za tehnologiju (California Institute of Technology).
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Ahmed H. Zewail
Akira Suzuki
Akira Suzuki 2010. Akira Suzuki (jap. 鈴木 章,* 12. rujna 1930. u Mukawi, Japan) je japanski kemičar, dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju u 2010.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Akira Suzuki
Alfred Nobel
Alfred Bernhard Nobel (Stockholm, 21. listopada 1833. – Sanremo, 10. prosinca 1896.), švedski kemičar, izumitelj, filantrop, mirotvorac, kozmopolit i industrijalac; volio je sebe nazivati dobročiniteljem čovječanstva.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Alfred Nobel
Alfred Werner
'''Alfred Werner''' Alfred Werner (Mülhausen, 12. prosinca 1866. – Zürich, 15. studenog 1919.), švicarski kemičar.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Alfred Werner
Alkaloidi
kositrenici. Alkaloidi su prirodni spojevi s dušikom lužnatih svojstava koji imaju izraziti farmakološki učinak (“spojevi jakog djelovanja”).
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Alkaloidi
Amonijak
Amonijak je spoj dušika i vodika formule NH3.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Amonijak
Artturi Ilmari Virtanen
Artturi Ilmari Virtanen (15. siječnja 1895. – 11. studenoga 1973.) finski kemičar, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1945.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Artturi Ilmari Virtanen
Atom
Stilizirani prikaz atoma litija. nm. atomske orbitale na različitim energetskim razinama. Svjetlija područja pokazuju mjesta gdje se elektron najvjerojatnije može naći. Crookesova cijev (2 pogleda): na svjetlu i u tami. Elektroni putuju ravno s lijeve strane gdje je katoda, na desnu stranu gdje je anoda (žica na dnu cijevi desno).
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Atom
Atomska masa
Stilizirani atom litija-7 Atomska masa (ma) je zbroj masa čestica, koje čine atom, tj.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Atomska masa
Aziz Sancar
Aziz Sancar, (Savur, provincija Mardin, Turska, 8. rujna 1946.), je tursko-američki znanstvenik.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Aziz Sancar
Švedski jezik
right Švedski jezik (svenska, ISO 639-3: swe), jedan od tri švedska jezika, šire danskošvedske podskupine istočnoskandinavskih jezika.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Švedski jezik
Žučne kiseline
Žučne kiseline su steroidi s 24 C-atoma.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Žučne kiseline
Biljke
Biljke (lat. Plantae) su glavna grupa koja sadrži 642 porodice i 17.020 rodova (genera) (bez algi), uključujući i organizme kao drveće, cvijeće, bilje i paprati.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Biljke
Biokemija
Biokemija je kemija života, most između biologije i kemije koji proučava kako složene kemijske reakcije stvaraju život.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Biokemija
Bjelančevine
Bjelančevine ili proteini su, uz vodu, najvažnije tvari u tijelu.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Bjelančevine
Bor (element)
Bor je ime dobio po arapskoj riječi buraq ili perzijskoj riječi burah, koje označavaju mineral boraks.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Bor (element)
Carl Bosch
Carl Bosch (Köln, 27. kolovoza 1874. – Heidelberg, 26. travnja 1940. bio je njemački kemičar i inženjer. Godine 1931. primio je Nobelovu nagradu za kemiju zajedno s Friedrichom Bergiusom za uvođenje upotrebe visokog tlaka u kemiji. Studirao je na Tehničkom sveučilištu u Berlinu i Sveučilištu u Leipzigu od 1892.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Carl Bosch
Datiranje ugljikom-14
Ionizacijska komora djeluje na Geigerov brojač, koji radi kao proporcionalni brojač. Datiranje ugljikom-14, radiougljično datiranje ili radiokarbonsko datiranje je određivanje starosti organskih tvari na temelju omjera broja atoma stabilnog ugljikova izotopa 12C i radioaktivnog izotopa 14C.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Datiranje ugljikom-14
Deoksiribonukleinska kiselina
285x285px Deoksiribonukleinska kiselina, skraćeno DNK (eng. Deoxyribonucleic acid, DNA), jest nukleinska kiselina u obliku dvostruke spiralne zavojnice.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Deoksiribonukleinska kiselina
Deuterij
Deuterij (od grč. deúteros, drugi; kemijski simbol D ili 2H), poznat i kao teški vodik, je stabilni izotop vodika s masenim brojem 2 i s relativnom atomskom masom 2,014.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Deuterij
Dorothy Hodgkin
Dorothy Mary Crowfoot Hodgkin (Kairo, Egipat, 12. svibnja 1910. – Ilmington, Engleska, 29. srpnja 1994.) - engleska biokemičarka, dobitnica Nobelove nagrade za kemiju 1964. godine za određivanje strukture penicilina i vitamina B12.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Dorothy Hodgkin
Eduard Buchner
'''Eduard Buchner''' Eduard Buchner (München, 20. svibnja 1860. – Focşani, Rumunjska, 13. kolovoza 1917.), njemački kemičar, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1907. za istraživanje fermentacije.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Eduard Buchner
Elektroforeza
Skica elektroforeze. Elektroforeza na ploči gela. Elektroforeza je kretanje električki nabijenih čestica u otopini pod djelovanjem električnoga polja.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Elektroforeza
Elektron
dualizam). električnog polja koje okružuje pozitivni (crveno) i negativni (plavo) električni naboj. elektrostatičke sile odbijaju, a naboji suprotnog predznaka privlače. nm. valne duljine \lambda koji dolazi s lijeve strane, sudara se sa slobodnim elektronom, pa se zatim stvara novi foton valne duljine \lambda' koji se raspršuje pod kutem \theta.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Elektron
Enzim
Enzim je biološki katalizator, protein tj.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Enzim
Ernest Rutherford
beta-čestice. alfa-čestice (protoni su prestavljeni crvenim kuglicama, a neutroni plavim kuglicama). Pokus s alfa-česticama i zlatnim listićem. ''Gornja slika'': Očekivani rezultati: alfa-čestice prolaze kroz Thomsonov model atoma. ''Donja slika'': Dobiveni rezultati: samo mali dio alfa-čestice skreće, pokazujući da postoji pozitivan naboj u atomskoj jezgri (treba napomenuti da mjere nisu stvarne, atomska jezgra je još puno manja).
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Ernest Rutherford
Fluor
Fluor je vrlo reaktivan - što je tipično za elemente njegove skupine, ali on je najžešći.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Fluor
Fosfor
Fosfor je pri sobnoj temperaturi kruta tvar.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Fosfor
Francis William Aston
masenog spektrometra. električnog polja (žuto). atomskih jezgri. ionizirajućeg zračenja. atomskim brojem Z (prikazani su α, β±, p+ i n0 emisija, EC označava elektronski uhvat). vremena; vrijeme poluraspada ''T½.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Francis William Aston
Frédéric Joliot-Curie
Frédéric Joliot-Curie, ili punim imenom Jean Frédéric Joliot-Curie (Pariz, 19. ožujka 1900. – Pariz, 14. kolovoza 1958.), francuski fizičar.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Frédéric Joliot-Curie
Frederick Sanger
Frederick Sanger (Rendcomb, 13. kolovoza 1918. — Cambridge, 19. studenoga 2013.) je britanski biokemičar, dobitnik dviju Nobelovih nagrada za kemiju.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Frederick Sanger
Frederick Soddy
Frederick Soddy Frederick Soddy (Eastbourne, Ujedinjeno Kraljevstvo, 2. rujna 1877. – Brighton, Ujedinjeno Kraljevstvo, 22. rujna 1956.) je bio engleski kemičar, koji je najpoznatiji po tome što je zajedno s Ernestom Rutherfordom postavio teoriju radioaktivnog raspadanja 1903., po kojoj atomi radioaktivnih elemenata nisu stabilni, nego se spontano raspadaju (dezintegriraju ili transmutiraju), uz zračenje radioaktivnih čestica (alfa-čestica, beta-čestica ili gama-čestica), pri čemu prelaze u atome drugih elemenata.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Frederick Soddy
Friedrich Bergius
Friedrich Karl Rudolf Bergius (Wroclaw, 11. listopada 1884. – Buenos Aires, 30. ožujka 1949.) bio je njemački kemičar.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Friedrich Bergius
Fritz Haber
'''Fritz Haber''' Fritz Haber (Breslau, 9. prosinca 1868. – Basel, 29. siječnja 1934.), njemački kemičar.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Fritz Haber
George Hevesy
Hafnij. limu. George Hevesy, pravo ime György Hevesi (Budimpešta, Mađarska, 1. kolovoza 1885. – Freiburg im Breisgau, Njemačka, 5. srpnja 1966.), mađarski kemičar.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i George Hevesy
Glenn Seaborg
Glenn Theodore Seaborg (šve.: Glenn Teodor Sjöberg, 19. travnja 1912. – 25. veljače 1999.) bio je američki znanstvenik švedskih korijena, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1951. godine zbog otkića i sinteze 10 transuranijskih elemenata.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Glenn Seaborg
Harold Clayton Urey
Harold Clayton Urey (Walkerton, 29. travnja 1893. – La Jolla, 5. siječnja 1981.) je bio američki kemičar, čiji je rad na izotopima doveo do otkrića deuterija.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Harold Clayton Urey
Heinrich Otto Wieland
Heinrich Otto Wieland (Pforzheim, 4. lipnja 1877. – Starnberg, 5. kolovoza 1957.) - njemački kemičar.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Heinrich Otto Wieland
Henri Moissan
'''Henri Moissan''' Ferdinand Frederic Henri Moissan (Pariz, 28. rujna 1852. – Pariz, 20. veljače 1907.), francuski kemičar.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Henri Moissan
Henry Taube
Henry Taube (Neudorf, 30. studenog 1915. - Palo Alto, 16. studenog 2005.), kanadski znanstvenik.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Henry Taube
Hermann Emil Fischer
'''Hermann Emil Fischer''' Hermann Emil Fischer (Euskirchen, 9. listopada 1852. – Berlin, 15. srpnja 1919.), njemački biokemičar.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Hermann Emil Fischer
Inzulin
Model šest molekula inzulina spojenih u heksamer Inzulin je hormon koji luči žlijezda gušterača (pankreas), a služi za regulaciju šećera u krvi, te metabolizam ugljikohidrata i masti u tijelu.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Inzulin
Ion
Ion je čestica – atom ili skupina atoma, npr.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Ion
Irène Joliot-Curie
Irène Joliot-Curie (Pariz, 12. rujna 1897. – Pariz, 17. ožujka 1956.), francuska kemičarka i fizičarka.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Irène Joliot-Curie
Irving Langmuir
Irving Langmuir (31. siječnja 1881. – 16. kolovoza 1957.) je bio američki kemičar i fizičar.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Irving Langmuir
Izotop
atomskoj jezgri. S lijeva na desno: procijum 1H je bez neutrona, deuterij 2H s jednim neutronom i tricij 3H s dva neutrona. atomskih jezgri. Fotografska ploča koju je snimio Joseph John Thomson, a u desnom donjem kutu pokazuje oznake udaraca izotopa neona: 20Ne i 22Ne. Dempsterov maseni spektrometar iz 1918.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Izotop
Jacobus Henricus van 't Hoff
Jacobus Henricus van 't Hoff (Rotterdam, 30. kolovoza 1852. – Berlin, 1. ožujka 1911.) je bio nizozemski fizikokemičar i organokemičar.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Jacobus Henricus van 't Hoff
Jaroslav Heyrovský
Jaroslav Heyrovský (20. prosinca 1890. – 27. ožujka 1967.) bio je češki kemičar i izumitelj.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Jaroslav Heyrovský
Karl Barry Sharpless
Karl Barry Sharpless Karl Barry Sharpless je američki kemičar poznat po svom radu na stereoselektivnim reakcijama.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Karl Barry Sharpless
Karotenoidi
životinja. Žuta i narančasta boja listova u jesen nastaje zbog karotenoida koji su vidljivi nakon što se klorofil razgradi. Karotenoidi (karoten od fr. carotène, od carotte: mrkva) skupina su prirodnih žutih, narančastih i crvenih pigmenata vrlo raširenih u prirodi, posebno u tamnozelenome lisnatom povrću te u žutonarančastome voću i povrću.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Karotenoidi
Kary Mullis
Kary Banks Mullis (28. prosinca 1944.) američki je dobitnik Nobelove nagrade i biokemičar, autor i predavač.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Kary Mullis
Kataliza
* kataliza (glosematika).
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Kataliza
Kemija
Kemija (grčki: χημεία chimeía; starofrancuski: alkemie; arapski al-kimia: umjetnost preobrazbe; nekad hr. lučba) je znanost koja proučava ustroj, osobine, sastav i pretvorbu tvari.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Kemija
Kemijska ravnoteža
Kemijska ravnoteža između kromata i dikromata. Dodavanjem NaOH, ravnoteža se pomiče u desno, a otopina postaje žuta. Kemijska ravnoteža je stanje u reakcijskom sustavu, pri kojem se koncentracije reaktanata i produkata ne mijenjaju tijekom vremena.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Kemijska ravnoteža
Kemijska reakcija
Kemijska reakcija je proces međusobnog djelovanja tvari uz utjecaj fizikalnih uvjeta (toplina, električna struja, elektromagnetsko zračenje), kojim se bitno mijenjaju i gube jedna svojstva, a pritom nastaju nove tvari s potpuno drugačijim svojstvima.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Kemijska reakcija
Kemijska veza
Kemijska veza je privlačna sila kojom se atomi ili atomske skupine udružuju u energijski stabilnije molekule ili kristale.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Kemijska veza
Kemijski element
Kemijski element je skup svih istovrsnih atoma u prirodi (svemiru), koji u jezgri imaju isti broj protona, Kemijski elementi mogu imati više izotopa, dakle kemijski element je skup atoma jednog ili više izotopa.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Kemijski element
Kenichi Fukui
Ken’ichi Fukui (jap., Fukui Ken’ichi; Nara 4. listopada 1918. - Kyoto 9. siječnja 1998.) bio je japanski kemičar, dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Kenichi Fukui
Klorofil
algama. Postoji nekoliko vrsta klorofila, ali svi dijele ligand magnezija s klorom koji čini desnu stranu ove skice. Gledano mikroskopom, klorofil se nalazi unutar stanica u strukturama koje se nazivaju kloroplasti - koje su ovdje prikazane grupirane unutar biljnih stanica. reflektira) zelenu. Spektri molekula klorofila blago su izmijenjeni ''in vivo'' ovisno o posebnim međudjelovanjima pigmenta i bjelančevine.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Klorofil
Koenzim
Koenzimi su male organske čestice neproteinskog porijekla.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Koenzim
Koloidni sustav
Koloidni sustavi heterogene su smjese u kojima je jedna tvar ravnomjerno izmiješana s drugom tvari.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Koloidni sustav
Lavoslav Ružička
Lavoslav (Leopold) Ružička (Vukovar, 13. rujna 1887. – Mammern, Švicarska, 26. rujna 1976.) dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju, te je prvi hrvatski dobitnik te nagrade.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Lavoslav Ružička
Linus Pauling
Linus Carl Pauling (Portland, 28. veljače 1901. – Big Sur, 19. kolovoza 1994.)Nobelova nagrada:, pristupljeno 11.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Linus Pauling
Makromolekula
Makromolekule (polimerne molekule) su dugački lanci molekula od kojeg su građeni plastika i guma.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Makromolekula
Manfred Eigen
Manfred Eigen, Göttingen 1996. Manfred Eigen (Bochum, 9. svibnja 1927. 6. veljače 2019.), njemački biofizičar.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Manfred Eigen
Maria Skłodowska-Curie
Marie Curie (Maria Salomea Skłodowska-Curie, Varšava, 7. studenoga 1867. – Passy, 4. srpnja 1934.), francuska kemičarka i fizičarka poljskog podrijetla.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Maria Skłodowska-Curie
Mario J. Molina
Mario Molina Mario J. Molina, (Mexico City, 19. ožujka 1943.), američki je kemičar meksičkog podrijetla.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Mario J. Molina
Molekula
Dio molekule DNK. vode, molekulske formule H2O. bibcode.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Molekula
Nizozemska
Nizozemska je zemlja koja čini dio Kraljevine Nizozemske. Nalazi se u Zapadnoj Europi, a graniči s Njemačkom na istoku i Belgijom na jugu. Glavni grad Nizozemske je Amsterdam, a sjedište vlade je u Haagu. Karipski otoci Bonaire, Sint Eustatius, te Saba također čine dio posebne općinske jedinice unutar zemlje.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Nizozemska
Nobelova nagrada
Simbol Nobelove nagrade Nobelove nagrade (šve. Nobelpriset) dodjeljuju se svake godine pojedincima ili skupinama čiji su uspjesi iznimni.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Nobelova nagrada
Nobelova nagrada za fiziku
Nobelova nagrada za fiziku vrijedi kao najviše priznanje za radove u oblasti fizike.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Nobelova nagrada za fiziku
Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu
Lice nagradne medalje za fiziologiju ili medicinu. Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu (švedski: Nobelpriset i fysiologi eller medicin) jednom godišnje dodjeljuje švedski Karolinska institut.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu
Nobelova nagrada za književnost
Nobelova nagrada za književnost dodjeljuje se godišnje autoru iz bilo koje zemlje svijeta koji je napisao "najizvrsnije djelo s idealističkim stremljenjima".
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Nobelova nagrada za književnost
Nobelova nagrada za mir
Popis dobitnika Nobelove nagrade za mir koja se dodjeljuje od godine 1900-ih - 1910-ih - 1920-ih - 1930-ih - 1940-ih - 1950-ih - 1960-ih - 1970-ih - 1980-ih - 1990-ih - 2000-ih - 2010-ih.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Nobelova nagrada za mir
Nuklearna fisija
Jedna od mogućih reakcija nuklearne fisije: atom uranija-235 hvata spori neutron i raspada se na dva nova atoma (fisijski produkti – barij-141 i kripton-92), oslobađajući 3 nova neutrona i ogromnu količinu energije vezanja (200 MeV). atomske jezgre. Nuklearna fisija (lat. fissio, razdvajanje, dijeljenje) je ona vrsta nuklearne reakcije, koja nastaje kad se jezgra atoma nekog kemijskog elementa cijepa na dva fisijska produkta ili fisiona fragmenta sličnih masa, uz emisiju jednog ili više neutrona, te velike količine energije.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Nuklearna fisija
Nukleinske kiseline
Nukleinske kiseline su makromolekule koje sudjeluju u pohrani, prijenosu i ekspresiji genetske informacije.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Nukleinske kiseline
Nukleotidi
Nukleotidi su monomerske jedinice nukleinskih kiselina i posrednici u reakcijama prijenosa energije u stanicama (adenozin).
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Nukleotidi
Oksidacija
oksidira, a fluor reducira. Osim toga, natrij je reducens, a fluor oksidans. željezne rude. izgaranje). Galvanijev pokus sa žabljim kracima, slika iz kasnih 1780-tih godina. Alessandru Volti. cinkova sulfata), a elektroliti su odijeljeni poroznom membranom. Oksidacija i redukcija (prema franc. oxyde, prema grč.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Oksidacija
Organska kemija
Organska kemija je grana kemije koja proučava spojeve ugljika koji čine živi svijet. To je relativno nova znanost jer je počela rasti tek početkom 19. stoljeća. Ugljik je u organskim spojevima uvijek četverovalentan. Danas je poznato preko 20 milijuna različitih organskih spojeva. Glavni je razlog tomu sposobnost ugljika da se na različite načine veže u prstenaste i lančaste molekule.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Organska kemija
Osmotski tlak
Osmoza u U-cijevi Osmotski tlak je minimalni tlak koji je potrebno primijeniti na otopinu kako bi se spriječio unutarnji protok čistog otapala kroz polupropusnu membranu.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Osmotski tlak
Otopine
Otopina u širem smislu je homogena smjesa u kojoj se sastojci nalaze u molekularnom (prava otopina) ili koloidnom razdjeljenju (koloidna otopina) i koja može biti u sva tri agregatna stanja: plinska smjesa, smjesa kapljevina, čvrsta otopina (npr. srebra u zlatu, vodika u metalu paladiju).
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Otopine
Otto Hahn
Otto Hahn (Frankfurt na Majni, 8. ožujka 1879. – Göttingen, 28. srpnja 1968.), njemački kemičar i fizičar.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Otto Hahn
Otto Wallach
'''Otto Wallach''' Otto Wallach (Königsberg, 27. ožujka 1847. – Göttingen, 26. veljače 1931.), njemački kemičar.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Otto Wallach
Paul Karrer
Paul Karrer, 1937. Paul Karrer (Moskva, 21. travnja 1889. – Zürich, 18. lipnja 1971.), švicarski organski kemičar, najpoznatiji po istraživanju vitamina.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Paul Karrer
Paul Modrich
Paul Modrich, (Raton, New Mexico, 13. lipnja 1946.), američki znanstvenik hrvatskog podrijetla.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Paul Modrich
Paul Sabatier
'''Paul Sabatier''' Paul Sabatier (Carcassonne, 5. studenog 1854. – Toulouse, 14. kolovoza 1941.), francuski kemičar.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Paul Sabatier
Peter Debye
Negativni naboj je prestavljen plavom bojom, pozitivni naboj je prikazan plavom bojom, dok je bijelo neutralno. čvrstoga tijela. Peter Debye, punim imenom Peter Joseph William Debye (niz. Petrus Josephus Wilhelmus Debije, Maastricht, 24. ožujka 1884. – Ithaca (New York), 2. studenog 1966.), nizozemsko-američki fizičar i fizikalni kemičar.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Peter Debye
Plin
kinetičke energije molekula. Dim omogućuje kretanje okolnih čestica plina. čelične cijevi. Plin je agregatno stanje u kojemu tvar nema stalni oblik ni obujam.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Plin
Polonij
Polonij je radioaktivni polumetal, kojeg su otkrili 1898. godine Marie i Pierre Curie kao sastojak uranijeve rude smolinca - (uraninita; pehblenda), gdje nastaje radioaktivnim raspadom uranija, iz Joahimova u Češkoj.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Polonij
Popravak DNK
Popravak DNK su molekularni mehanizmi koji popravljaju oštećene molekule DNK.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Popravak DNK
Prehrana
Voće i povrće na tržnici, osnovne namirnice u prehrani čovjeka. Prehrana je jedna od potreba svakoga čovjeka na Zemlji, to je proces u kome čovjek unosi u organizam hranu, dok se nastavak procesa u kojem se onda u probavnom traktu hrana prerađuje u energiju (ili skladišti) naziva probava.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Prehrana
Purin
Prostorna struktura purina Purin je heterociklički aromatski organski spoj.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Purin
Računalo
right Računalo, razgovorno poznato i kao kompjutor ili kompjuter, uređaj je koji služi za izvršavanje matematičkih operacija ili kontrolnih operacija koje se mogu izraziti u numeričkom ili logičkom obliku.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Računalo
Radij
Radioaktivni je alkalni metal, a nalazi se u sastavu ruda uranija u malim količinama.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Radij
Radioaktivnost
Znak za opasnost od radioaktivnosti. beta-čestice). Elektronski uhvat. Malteškog križa koji je bio smješten između uranijeve soli i fotografske ploče se jasno vidi. olovna ploča. Geigerov brojač ili Geiger-Müllerovo brojilo. Pokus s alfa-česticama i zlatnim listićem. električnog polja (žuto).
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Radioaktivnost
Rendgenske zrake
W. C. Röntgena. elektromagnetskog zračenja. zavarenog spoja gdje se vidi da je unutrašnjost materijala pregorjela. Coolidgeova rendgenska cijev iz 1917. Užarena katoda je na lijevo, a anoda je na desno. Rendgenske zrake zrače u sredini prema dolje. elektronske cijevi koje mogu stvoriti rendgensko zračenje.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Rendgenske zrake
Ribonukleinska kiselina
nukleobaze (zeleno) i riboza-fosfatna okosnica (plavo). Primijetite da je riječ o jednolančanom RNA--u koji se presavija i međusobno povezuje. Ribonukleinska kiselina skraćeno RNK (eng. Ribonucleic acid, RNA), biološki važan tip molekula koji se sastoji od dugih kovalentno vezanih jedinica nukleotida.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Ribonukleinska kiselina
Ribosomi
Ribosom je substanična čestica koja se nalazi u osnovnoj tvari stanice.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Ribosomi
Richard Kuhn
Richard Kuhn Richard Kuhn (Beč 3. prosinca 1900. - Heidelberg 1. kolovoza 1967.) bio je austrijsko-njemački biokemičar.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Richard Kuhn
Robert Mulliken
Robert Sanderson Mulliken (7. lipnja 1896. – 31. listopada 1986.) američki fizičar i kemičar, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1966.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Robert Mulliken
Sir (naslov)
Sir je, strogo govoreći, dodatak koji se stavlja ispred imena nositelja određenog priznanja tradicionalno dodijeljenog od strane britanskog monarha.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Sir (naslov)
Stanica
Stanica je osnovna strukturna i funkcionalna jedinica svih poznatih organizama.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Stanica
Stereokemija
Stereokemija je grana kemije koja se bavi proučavanjem prostorne organizacije molekula odnosno njene trodimenzijske strukture.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Stereokemija
Stockholm
Stockholm je glavni i najveći grad Švedske.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Stockholm
Struktura
Struktura (lat.: structura.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Struktura
Svante August Arrhenius
galvanskih članaka. Svante August Arrhenius ili Svante Arrhenius (Vik kod Uppsale, 19. veljače 1859. - Stockholm, 2. listopada 1927.), švedski fizičar i kemičar, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1903. Jedan je od osnivača fizikalne kemije.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Svante August Arrhenius
Termodinamika
topline) pretvara u mehanički rad ''W''. Sunčeva svjetlost svijetli kroz oblake. kinetičke energije molekula. Premda je perpetuum mobile proglašen kao nerješivim, pokušaji da se ostvari nisu prestali. Jedan od pokušaja da se ostvari perpetuum mobile.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Termodinamika
Tomas Lindahl
mini Tomas Robert Lindahl, (Kungsholmen, Stockholm, 28. siječnja 1938.), švedski je biokemičar.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Tomas Lindahl
Transuranijski elementi
Neptunij. Plutonij. Americij. Berkelij. Kalifornij. Ajnštajnij. Fermij. Transuranijski elementi ili transurani su kemijski elementi kojima je atomski broj veći od 92, to jest veći od atomskoga broja uranija.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Transuranijski elementi
Ubikvitin
Ubikvitin je mali regulatorni protein konzervirane sekvence koji je prisutan kod svih eukariota.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Ubikvitin
Ugljikov(IV) oksid
Ugljikov (IV) oksid (ugljikov dioksid, CO2) je kemijski spoj sastavljen od dva atoma kisika kovalentno vezan (vezani elektronima iz zadnje ljuske) za jedan atom ugljika.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Ugljikov(IV) oksid
Ugljikovodici
Metan - predstavnik alkana Eten - predstavnik alkena Etin - predstavnik alkina Benzen - predstavnik arena Ugljikovodici su najjednostavniji organski kemijski spojevi koji u svojim molekulama sadrže samo atome ugljika i atome vodika.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Ugljikovodici
Victor Grignard
François Auguste Victor Grignard (Cherbourg, 6. svibnja 1871. – Lyon, 13. prosinca 1935.) bio je francuski kemičar te dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1912. godine.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Victor Grignard
Virusi
Virusi (Viruses) su metabolički neaktivne i zarazne čestice na granici nežive prirode i živog svijeta.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Virusi
Vitamin A
Vitamin A i beta-karoten Vitamin A esencijalni je nutrijent u ljudskom tijelu.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Vitamin A
Vitamin B2
Vitamin B2, riboflavin ili laktoflavin je vitamin iz skupine vitamina B (B-kompleks).
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Vitamin B2
Vitamin C
|- align.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Vitamin C
Vitamini
Svježe voće i povrće su najčešće dobri izvori vitamina '''Vitamini u tabletama''' za oralnu primjenu kao nadopuna prehrani. Vitamini su esencijalni nutrijenti koje ljudsko tijelo ne može sintetizirati i mora ih uzimati putem hrane.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Vitamini
Vladimir Prelog
Vladimir Prelog (Sarajevo, 23. srpnja 1906. – Zürich, 7. siječnja 1998.) bio je hrvatski i švicarski kemičar.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Vladimir Prelog
Vrenje
Vrenje ili fermentacija je proces alkoholnog vrenja.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Vrenje
Walter Norman Haworth
Walter Norman Haworth, 1937. Sir Walter Norman Haworth (19. ožujka 1883., Chorley, Lancashire – 19. ožujka 1950., Barnt Green, Worcestershire) bio je britanski kemičar najpoznatiji po istraživanju askorbinske kiseline (vitamin C) na Birminghamskom sveučilištu.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Walter Norman Haworth
Walther Hermann Nernst
Walther Hermann Nernst (Wąbrzeźno, 25. lipnja 1864. – Niwica, 18. studenog 1941.), njemački fizičar i kemičar.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Walther Hermann Nernst
Wilhelm Ostwald
'''Wilhelm Ostwald''' Wilhelm Ostwald (latvijski: Vilhelms Ostvalds), (Riga, Latvija, 2. rujna 1853. – Leipzig, 4. travnja 1932.), njemački kemičar i filozof.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Wilhelm Ostwald
Willard Libby
Willard Libby (Grand Valley, Colorado, 17. prosinca 1908. – Los Angeles, 8. rujna 1980.), američki kemičar.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Willard Libby
William Ramsay
'''William Ramsay''' Sir William Ramsay (Glasgow, 2. listopada 1852. – High Wycombe, 23. srpnja 1916.), škotski kemičar koji je otkrio plemenite plinove.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i William Ramsay
Zrak
gravitacijskim silama. atmosfere. ugljikovog ciklusa. Zrak je smjesa plinova što je kao omotač vezana uz Zemlju pretežno gravitacijskim silama, sudjeluje u njezinoj vrtnji, tvori Zemljinu atmosferu i nužna je za život na Zemlji.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i Zrak
10. prosinca
10.
Pogledaj Nobelova nagrada za kemiju i 10. prosinca
Vidi također
Nobelova nagrada
- Alfred Nobel
- Gradska vijećnica u Stockholmu
- Nobelov muzej
- Nobelova nagrada
- Nobelova nagrada za ekonomiju
- Nobelova nagrada za fiziku
- Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu
- Nobelova nagrada za kemiju
- Nobelova nagrada za književnost
- Nobelova nagrada za mir